preskoči na sadržaj
Vijesti

Najljepše pismo ocu Anti Gabriću

PATRICIJA MARKOVIĆ pobjednica natječaja NAJLJEPŠE PISMO OCU ANTI GABRIĆU

Na školskoj priredbi VEČER POEZIJE DOBRIŠE CESARIĆA koja će se održati 21. ožujka 2018. godine povodom obilježavanja Dana poezije ravnateljica Božena Nikoletić uručit će učenici 5. c razreda Patriciji Marković nagradu za najljepše pismo ocu Anti Gabriću. Za vrijeme Dana oca Ante Gabrića naši su učenici pisali pisma našem najdražem misionaru. Radove svojih učenika poslali su učiteljice razredne nastave Ana Barbir i Dajana Marinović, vjeroučitelji Krešimir Jurić i Elena Jelčić-Sulić i uč. hrvatskoga jezika Marijana Gluščević.

Čestitamo ovogodišnjoj pobjednici Patriciji i njenoj mentorici Marijani.

Dragi naš oče Ante,

zovem se Patricija i idem u peti razred Osnovne škole Stjepana Radića u tvojoj rodnoj dolini, u tvome gradu Metkoviću. Od malena slušam priče o tebi, o dobrom, plemenitom misionaru ljubavi u dalekoj zemlji Indiji. Slušajući kako si nesebično i neumorno pomagao bolesnoj i gladnoj djeci u uvjetima koji su nama nezamislivi, ne mogu se ne zapitati kako si sve to izdržao. Vjerujem da si jedino uz Božju pomoć mogao učiniti toliko dobrih djela za djecu Indije. Pružio si im kruh ljubavi, vodu života, lijek protiv boli, a najvažnije – dao si im nadu za bolje sutra.

Svojim nesebičnim djelima oplemenio si svijet, ovu malu dolinu, a naš grad učinio ponosnim. Spomen tvoga imena u nama budi poseban, uzvišen i blažen osjećaj koji mene ispunjava mirom i spokojnošću. Zbog tebe postajem bolja osoba, trudim se biti tu za svoje bližnje i za one koji trebaju moju pomoć.

Kao što stihovi pjesme govore: - Od Neretve do Bengala nosila te jedra Duha, Isusova Riječ te zvala da doneseš živog kruha - želim da svima koji čuju priču tvoga života doneseš živoga kruha, živoga Boga. Neka tvoj životni put bude vodilja u našim životima, da idemo putem vjere i ljubavi, putem raja.

Tvoja Patricija


Dragi oče Ante,

          kada sam čula za tebe jako sam se čudila tvojim vještinama i dobrim djelima koja si činio. Sve se u sebi mislim: „Kako to radiš?“ Nekako sam se ohrabrila i glasno rekla: „Dragi Ante, znam da u tebi ima dovoljno dobrote i ljubavi prema drugima. Ali nisam htjela naglas priznati da volim tebe i ono što radiš. Svojim dobrim djelima si mi dao hrabrost i vjeru. Pišem ti ovo pismo jer ti sve to želim reći.“

Tvoja Petra

 

Dragi oče Ante Gabriću!

Čula sam nešto o tebi pa bih te upitala nekoliko pitanja.

Zašto si odabrao baš Indiju? Kome si sve pomagao? Zašto si živio siromašno i skromni kao i ljudi kojim si pomagao? Kako si uspijevao graditi ceste i škole, s čim si to radio? Odakle si dobivao strojeve na kojima su ljudi učili zanat i kasnije zarađivali za život?

Molim te, odgovori mi najbrže što možeš jer sam vrlo znatiželjna!

Tvoja Sara

 

Dragi oče Ante Gabriću,

pričali su mi o tebi i to mi je bilo vrlo zanimljivo. Ja bih te rado upoznala. Tvoj život je bio vrlo zanimljiv. Da sam barem bila tada tu i živjela s tobom. Ti si svima pomagao, zar ne? Naporno si radio i puno si putovao. Meni je to super. Da ja tako putujem, bila bih iscrpljena.

Drago mi je bilo slušati o tebi i tako te malo upoznati.

Pozdravlja te tvoja

Rebeka

Oče Ante,

čuo sam za tebe da pomažeš mnogim ljudima u Indiji. Molim te da čuvaš svu djecu na svijetu, a i druge ljude. Molit ću se za tebe da postaneš što prije blaženik.

Pozdravlja te tvoj

Jakov

 

Dragi oče Ante!

 

Nema te više,

u Metkoviću sve je tiše.

U Indiju si otišao,

svoj mir pronašao.

Tamo si ljudima nadu podario,

crkve i kuće gradio.

Ljude si tu krstio,

a nas nisi napustio!

U grobu ležiš spokojno

dok mi za tebe molimo dostojno.

Šaku zemlje iz Neretve uza sebe imaš

dok kroz oblake s anđelima plivaš!

Danas ljudi mole za tebe,

i ti ćeš moliti za mene.

Dok ti bdiješ nad nama

Metković te pamti za sva vremena!

 

Lana Gnječ 4. a

Dragi oče Ante!

Svoj rodni grad Metković si jako volio. U njemu se naučio živjeti pošteno i u vjeri. Želio si otići u daleku Indiju i propovijedati ljudima. Činio si dobra djela i vodio siromašne putem vjere. Želio si da mi kao tvoji nasljednici nastavimo tvojim stazama. To ne mora biti u dalekoj Indiji. To može biti i u našem Metkoviću.

Anja Žderić 4. a

Oče Ante Gabriću,

zovem se Ivan. Često razmišljam o Tebi, a posebno kad mislim da u nečemu neću uspjeti. I ti si imao svoje brige i sve ih rješavao s osmijehom na licu. Zato želim biti poput Tebe.

Vjerujem da si pokraj našeg Isusa Krista pa te molim da zagovaraš mir i blagostanje za sve ljude ovog svijeta.

Nas djecu preporuči Isusu da izrastemo u vrijedne i sretne ljude.

Ivan Jovica 4. a

 

 

Oče Ante!

Čula sam da si bio misionar i išao u Indiju. U Indiji si hranio ljude, molio za njih, školovao ih i za njih se molio. Brineš se i o nama sa nebeskoga svoda. Puno ti hvala!

Djed, baka, mama, tata i učiteljica su mi pričali o tebi. Zato ti i pišem ovo pismo. Pišem ga s veseljem i iz srca.

Tvoja Petra

Petra Gnječ 4. a

   Dragi oče Ante,

Neumorni i vrijedni misionaru daleke Indije!

Koliko su dobra tvoje izmučene ruke učinile. Iz tebe toliko ljubavi i brige isijava. Trebao bi svima biti uzor, mladima i starima. Veliko srce i vjera u Boga čuda čine. Nema ništa ljepše nego vidjeti tako dobru dušu koja pomaže svima, i crnima i bijelima, ateistima i vjernicima, bolesnima i zdravima. Bez straha, nadahnut Božjom snagom, krenuo si pomagati potrebitima. Toliko propješačio kako bi sve upoznao s Isusom. Dokazao si da se uz Boga može sve. Samo treba vjerovati i moliti. Toliko si malo noću spavao, a ujutro bi s osmjehom na licu, neumorno nastavio hodati i propovijedati. A imao si samo jedan bicikl kojeg si i kroz blato nosio na leđima.

   A mi? Mi se danas žalimo kada ne dobijemo ono što želimo. Ti si uvijek u mislima nosio svoju domovinu i svoj rodni grad Metković. Puno si pisama dobio i na svako si odgovorio. Sad znamo da si ti naš zagovornik na nebu i zato smo ti vječno zahvalni i nikada te nećemo zaboraviti.

S ljubavlju

                                                                                               Katarina Mikulić, 7.f

 

Dragi oče Ante,

Osnivaču škola, samostana, crkvi…, misionaru nad misionarima! Budući sveče među svecima, hvala ti za sve! Za svu ljubav prema ljudima.

Hvala što nas čuvaš i gledaš s neba. Iako nisi tijelom na zemlji s nama, mi ipak znamo da si tu. Pomagao si ljudima i spašavao živote zajedno s Majkom Terezijom, učio si ih vjeri. Hvala ti na tome. Predstavljaš naš grad na najbolji način. Hvala ti što nam se predstavljaš kao uzor i vlastitim primjerom pokazuješ da je lako postati svet, a ponekad teško. Hvala ti što si ti baš takav primjer.

  Oče Ante, moli za nas, za svoj narod i za sve ljude na ovome svijetu!

                                                                                                      Lana Parmać, 7.d

 

Dragi oče Ante,

          oduvijek sam te htio upoznati. Sviđa mi se tvoj misionarski duh. Isusova želja da propovijedamo svijetom je ispunjena tako što si otišao u Indiju kako bi propovijedao i činio mnoga dobra djela. Žao mi je što nisam imao priliku da te upoznam. Ja sam također iz Metkovića i svake se godine molim na obljetnicu tvoga rođenja. Znam da si osnovao i izgradio mnoge seoske i zanatske škole, kapelice i bolnice kako bi ljudima u Indiji bilo bolje. Nije ti bilo teško pomagati siromašnima. Jedna tvoja rečenica mi se osobito svidjela:

„Sve je slađe kad se dijeli, kad se daje, i darovi i život. Najslađe je kada sve možeš dati.“

 Vidi se da si bio ispunjen ljubavlju prema Bogu. Želim ti svu sreću ovoga svijeta i da te proglase blaženim na nebu. I djeca u Indiji i mi ovdje živimo s divljenjem prema tebi. Dragi oče Ante, hvala ti.

                                                                                                    Marko Mrvalj, 7. d

 

Oče Ante,

Divan poput sunca u zoru, tako divno postupaš prema bolesnicima koje nitko ne želi dotaknuti jer su zarazni, a ti ih dotičeš, ohrabruješ i liječiš.

Iz svog rodnog Metkovića ideš putem u daleku Indiju, suzu pustivši za svojim domom krećeš u misije i pomažeš ljudima bez doma, sreće i budućnosti. Tamo gdje palme cvatu ideš i širiš Radosnu vijest ljudima koji ne poznaju Isusa. Maloj dječici daješ tračak svjetlosti svojim prispodobama iz Isusova života.

   Isus je jako ponosan na tebe, oče Ante. On te čekao da pođeš s njim nakon dugih pedeset godina misionarenja. Bog te zaista čuvao svih tih godina od zala i od ljudi koji su bili zavidni, nevoljni i nepovjerljivi.

 Tako slična, a tako različita dva doma tvoja koja istom mjerom voliš.

Nedostaješ nam, oče. Nedostaju nam tvoje divne riječi, tvoja divna djela. Tvoje riječi su poput vode koja protječe u proljeće. Tvoje ruke koje liječe bolesnike su pune ljubavi i radosti. To nam nedostaje. Nedostaješ nam ti, oče Ante, nedostaješ!

                                                                                                     Mihaela Sulić, 7.e

 

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Ivana Čarapina   datum: 21. 3. 2018.

Tražilica

 

 



DOKUMENTI


Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka

Kalendar
« Studeni 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji


Anketa
Kakav imate odnos sa svojim roditeljima?





KORISNI LINKOVI
Korisni linkovi

Časopisi
 • Drvo znanja
 • Bug
 • Geo


Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja

Forum
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka




preskoči na navigaciju