Je li KAŠNJENJE vrlina ili mana?

Kao pojava u životu kašnjenje je uobičajeno: svatko je bar nekad zakasnio, također primjećujemo da neki ljudi kasne više, a neki skoro nikad. Kašnjenje je obrazac ponašanja koji mnogi ljudi rade svakodnevno. Zanimljivo je da kod procjene tog obrasca ponašanja ljudi imaju različite kriterije. Ako sami kasne, svome kašnjenju ne pridaju veliku važnost, nastoje to umanjiti i često se nisu spremni niti ispričati. Međutim, ako su u poziciji da drugi kasne njima, onda je kašnjenje velika stvar zbog koje su uzrujani i ljuti. Osobe koje kasne često se smatraju bezobraznima, bahatima ili sebičnima.

U akademskom funkcioniranju je poznata "akademska četvrt", ili 15 minuta tolerancije na kašnjenje što ne znači da imamo pravo stalno akademski funkcionirati.

Međutim, postoje istraživanja koja bacaju skroz drugačije svjetlo na kašnjenje i prema kojima se čini  kako je ova iritantna mana zapravo vrlina, jer takve osobe često krase osobine, kao što su sposobnost istovremenog obavljanja više poslova i zadataka, kreativnost, i optimizam, što su sve redom pohvalne i poželjne osobine, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Osobe koje često kasne vjeruju kako imaju više vremena u rukama, nego što ga doista imaju.

I sad, ako se pitate zašto kasnimo s izborom najljepšeg pisma ocu Anti Gabriću, imajte u vidu da se ipak radi, u ovom slučaju, o osobi  koju krasi zadivljujuća kreativnost, multitasking i optimizam s ponešto slabijom percepcijom vremena. A pismo?  Samo što nije!