Dan 1.

„Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora, moja zemlja Hrvatska…“

U utorak ujutro, 21. ožujka 2017. godine učenici osmih razreda naše škole krenuli su u Vukovar na terensku nastavu sa svojim pratiteljima Antom Lekom, Tomislavom Tomićem, Pamelom Boras Romić, Ines Vukojom, Borisom Brčićem, Katom Jelačić, Mandicom Boras i Nikolinom Vugdelijom. S nama su putovali učenici i ravnatelj iz Osnovne škole Primorje u Smokovljanima. Pjesme, veselja i igara u autobusima nije nedostajalo. Nakon nekoliko odmora na stajalištima i fotografiranja u šarenim čarapama (i mi smo se uključili u akciju naše škole te obilježili Svjetski dan Downovog sindroma noseći šarene čarape), nakon gotovo 12 sati putovanja i uživanja u ljepotama Lijepe Naše stigli smo u Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru oko 19 sati i rasporedili se po sobama hostela Dubrovnik. Sigurni smo da tu prvu večer gotovo nitko nije spavao.

Dan 2.

„Vukovar je moje srce.

Vukovar je moja bol, moja rana moja čežnja…

Vukovar je moje ime i prezime.

Vukovar je moja obitelj, moja domovina, moj svijet…“

Srijeda, 22. ožujka 2017. - Jutro je započelo podjelom lunch paketa i obilaskom grada u pratnji vodiča. Najprije smo uživali u svemu što smo vidjeli u Gradskome muzeju Vukovar (u dvorcu Eltz koji nas je oduševio) i Muzeju vučedolske kulture. Vodiči su nam oduševljeno pričali o bogatoj povijesti Vukovara te o zanimljivoj vučedolskoj kulturi. Nakon šetnje obnovljenim centrom grada (uz Dunav i Vuku) ručali smo i potom poslušali predavanja o Domovinskome ratu i o Bitci za Vukovar. Prije početka predavanja učenici svih škola uglas su zapjevali i pljeskom pozdravili pjesmu Moja domovina. Predavanja su završena Školom mira, u kojoj je gost predavač bio nadbiskup naše Splitsko-makarske nadbiskupije Marin Barišić. Oduševljenje je bilo obostrano. Ipak je nadbiskup Barišić Neretvanin i bivši učenik naše škole.  Govorio je učenicima o izgradnji temelja na kojima će se razvijati kao odgovorni građani i građanke svjesni važnosti uvažavanja različitosti i njegovanja trajnog mira. Moć prošlosti, kao i moć opraštanja, od velike je važnosti u izgradnji pravedne i mirne budućnosti. Nakon svega organiziran je Kviz znanja u kojem su našu školu predstavljali učenici Roko Kljusurić, 8.c i Šimun Petrušić, 8.d.  Pokazali su iznimnu razinu znanja o ratu u Vukovaru i u pripetavanju osvojili drugo mjesto u kvizu. Priznanje im je dodijelio nadbiskup Barišić koji je pritom izjavio: „ Ja sam sretan što je pobijedio Cavtat, ali sam i tužan što je izgubila MOJA škola. Ja sam bio njezin učenik.“ Naravno da je tim riječima izmamio veliki pljesak naših osmaša.

Slobodno vrijeme učenici i učitelji iskoristili su za još jednu šetnju po centru Vukovara. Budući da je 22. ožujka Međunarodni dan voda, posebno smo uživali u panoramskoj plovidbi po Dunavu promatrajući s jedne strane grad i njegove znamenitosti (dvorac Eltz, crkvu, Vodotoranj, tvornicu Borovo, Luku Vukovar…), a s druge strane pješčane otoke – „Ade”. Vukovar WaterBus Bajadera je elektro - turistički panoramski riječni brod koji je u potpunosti u funkciji ekološki održivog turizma, a to je ujedno i jedini riječni brod kojemu je vlasnica žena, gospođa Zrinka Šesto. Ugođaj je upotpunjen Straussovom glazbom „Na lijepom plavom Dunavu“ i slatkim Kraševim proizvodima.

Bogato ispunjen dan zaokružen je i upotpunjen zajedničkim odlaskom u disco svih nazočnih škola (oko 300 učenika). (Prije toga su hodnici hostela postali prava modna pista kojom su prošetale najnovije modne kombinacije i svježe uređene frizure.) Atmosfera u discu bila je izvrsna. Jedina, ali velika zamjerka je to što je zabava u discu prekratko trajala. Puni dojmova vratili smo se u hostel gdje smo proveli još jednu (ovaj put napola prospavanu) noć.

Dan 3.

„Volim te, Grade umorni, Grade ranjeni.

U kolijevci tvojoj sloboda se rađa...“

Četvrtak, 23. ožujka 2017. - Prebrzo je došao taj posljednji dan našega boravka u Vukovaru. Morali smo napustiti svoje sobe i stvari smjestiti u autobuse, a onda je nakon doručka započeo radni dio posljednjeg dana terenske nastave. Obišli smo memorijalne lokalitete: Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Spomen-dom Ovčara, Masovnu grobnicu Ovčara, Kukuruzni put – „Put spasa“, Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica ’91, MCDR Vukovar – bivša vojarna 204. VU brigade, Vodotoranj i Memorijalno groblje žrtava Domovinskoga rata. Poslušali smo zanimljiva predavanja, vidjeli smo fotografije, uspomene, pisma, oružje, logore, uništeni grad, branitelje…  Predavači (koji su i sami sudjelovali u vihoru rata i obrane Vukovara) upoznali su nas i s najznačajnijim imenima obrane Vukovara. To su u prvom redu zapovjednici Blago Zadro, koji je poginuo za vrijeme obrane, te kasniji zapovjednici Mile Dedaković Jastreb i Branko Borković. U herojsku vukovarsku legendu ušli su i liječnici vukovarske bolnice Vesna Bosanac i Juraj Njavro te novinar Siniša Glavašević koji je na Radio Vukovaru bodrio svoje sugrađane za vrijeme opsade ostavivši nam dragocjene tekstove o tome.

Doživjeli smo na svoj način strahote koje su se u Vukovaru i u logorima događale. U bolnici smo se upisali u Spomen-knjigu, a na Ovčari smo upalili svijeće u čast svih poginulih u Vukovaru. Riječima se ne mogu opisati svi osjećaji koje smo na ovim mjestima doživjeli. Bilo je tu i suza i ponosa i tuge i radosti. Grad je obnovljen (u to smo se i sami uvjerili), ali ono što je doživio, ne smijemo i nećemo zaboraviti. Iznimno nam je drago što smo se na ovakav način upoznali s junaštvom i žrtvom Vukovara.

Došlo je vrijeme za povratak našemu Metkoviću. Puni dojmova, novih znanja i novih poznanstava te uspomena na lijepe trenutke provedene u Vukovaru, sretno smo stigli kući u petak u ranim jutarnjim satima.

Nakon svega što smo vidjeli, čuli i doživjeli, u jedno smo sigurni: Vukovar će zauvijek ostati u srcima učenika i učitelja OŠ Stjepana Radića.

Neka vas u to uvjere i naše fotografije…