Ima li tko olovku?

Ne košta mnogo, a vrlo je korisna. Lagana je kao pero, stane u džep, ne troši struju i nikad ne ispušta tintu. Ono što njome napišete može se izbrisati. Djeca pomoću nje uče pisati, vrsni umjetnici njome stvaraju velika djela, a mnogi od nas imaju je pri ruci ako im zatreba da nešto na brzinu zapišu. Riječ je o običnoj olovci, jednoj od najjeftinijih i najčešće korištenih pisaljki na svijetu.

Ovakve kakve su nam danas poznate, olovke, postoje manje od 200 godina. Ali, prije 500 godina u jednom rudniku u Chamerlandu, u Engleskoj, otkriven je grafit. U Nürnbergu, u Njemačkoj, čuvena obitelj Faber započela je proizvodnju olovaka 1760. godine. U tu svrhu upotrebljavan je grafit u prahu, ali te olovke nisu bile najbolje kvalitete. Konačno su se 1795. godine počele proizvoditi olovke od grafita pomiješanog s nekim vrstama ilovače. Od toga su pravljeni štapići, koji su potom pečeni u peći. Ta metoda je osnova za proizvodnju svih današnjih olovaka. Kao što ste već mogli naslutiti, olovke ne sadrže olovo, nego mineral zvan grafit, koji, baš kao i olovo, ostavlja trag kad se njime prevuče preko papira. Stoga je nazvan crno olovo, pa je otuda i nastao naziv olovka.

Obične olovke su praktične i pouzdane te sigurno još dugo neće izaći iz upotrebe. Stoga ćete vjerojatno još puno puta u životu, kod kuće ili na poslu, čuti pitanje: “Ima li tko olovku?”