Djelatnici OŠ Stjepana Radića Metković, rodbina, kolege i prijatelji danas su se komemorativnim skupom u školi oprostili od svoje preminule kolegice i učiteljice Nade Šunjić (1957.-2022.).

Njezina ostavština su generacije učenika kojima je tijekom 39 godina radnog staža davala cijelu sebe i prenijela neprocjenjivo znanje, jer sjeme koje sade učitelji zauvijek raste – misao je u kojoj su saželi svoju tugu zbog rastanka, ali i zahvalnost za zajedno provedeno vrijeme.

O Nadinu dugom i predanom radu s mnogim generacijama učenika i o uzornoj suradnji s kolegama te životnom putu govorila je ravnateljica Božena Nikoletić, prof.:

Poštovana obitelji naše drage Nade, drage kolegice i kolege!

Naša draga kolegica Nada Šunjić preminula je 6. prosinca 2022. godine. Izgubila je posljednju bitku s opakom bolešću i tiho nas napustila, a sve do trenutka iznenadne vijesti svi zajedno smo vjerovali u njen oporavak i povratak u školu, u svoju učionicu, među svoju obitelj, svoje kolege, učenike i prijatelje.

Teško je sažeti sve ono što smo s Nadom podijelili u ovih gotovo četiri desetljeća našeg poslovnog i prijateljskog suživota, pobrojiti sve generacije učenika koje  je učila i odgajala, generacije učitelja s kojim je dijelila školsku svakodnevnicu.

Naša Nada rođena je 6. rujna 1957. godine. Na Pedagoškoj akademiji, Sveučilišta u Mostaru stekla je zvanje nastavnika razredne nastave 1985. godine, a na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru, Sveučilišta u Splitu stekla je 2001. godine zvanje diplomirani učitelj s pojačanim programom iz nastavnog predmeta Povijest. Svoj radni vijek započela je 1980. godine u OŠ Kula Norinska u kojoj se zadržala dvije školske godine. Kratko je radila u OŠ Otrić Seoci, a od 1984. godine zaposlena je u OŠ Stjepana Radića, najprije na određeno radno vrijeme, da bio od 7. rujna 1987. godine bila trajno zaposlena. Na dan kada nas je sve shrvala vijest da je naša učiteljica preminula imala je 39 godina 6 mjeseci i 29 dana radnoga staža… do zadnjega točna kao sat, krajnje odgovorna i profesionalna, neke posebne živosti zbog koje je bila prepoznatljiva.

Svojim primjerom odane i nesebične učiteljice radila je  na dobrobit svih: djece, roditelja, djelatnika, lokalne sredine i zajednice u kojoj je živjela i djelovala.

Učenicima je bila učiteljica, razrednica i druga majka, dajući cijelu sebe, što su oni prepoznali, cijenili i uzvraćali joj ljubavlju.

Požrtvovna pristupa u učenju i poučavanju naraštaja, bila je primjer predanosti, ozbiljnosti i odgovornosti u svojem poslu. Kroz svoj rad u nastavi i izvannastavnim aktivnostima isticala se trudom i upornošću, rado je sudjelovala u svim programima, a posebno u kulturno-umjetničkim  i na tom ti, Nade, hvala.

Tužni smo i duboko potreseni tvojim preranim odlaskom, pamtit ćemo te po toplim riječima, i biti zahvalni za sav uloženi trud i znanje koje si  generacijama  ulagala u odgoj i obrazovanje naših mladih.

Ostat ćeš zauvijek  u srcima i mislima svih nas, tvojih kolega, iako je sada nezamislivo da te više nećemo viđati po hodnicima, u tvojoj učionici i na tvom mjestu u našoj zbornici škole. Tvoj odlazak u mirovinu na kraju ove školske godine htjeli smo proslaviti pjesmom veseljem i toplim željama, ali dragi Bog je tvoj duši dao jedan drugačiji smiraj.

Mnogi će  se s ponosom sjećati svoje učiteljice, razrednice i kolegice Nade. Nijedna riječ nije dovoljno snažna da opiše tugu i bol koju osjećamo. Teško je pronaći riječi utjehe i ohrabrenja - ostajemo zatečeni, gotovo  nijemi  zbog tvoga odlaska.

Hvala ti za dragocjene uspomene koje će zauvijek obogatiti naše živote. Naše molitve i misli, naše suze i cvijeće, upućuju ti posljednje ovozemaljsko zbogom, draga naša Nade! Počivaj u miru Božjem!