Dan 27. siječnja obilježava se kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Dan kada je Crvena armija 27. siječnja 1945. godine oslobodila najveći nacistički koncentracijski logor Auschwitz u Poljskoj Ujedinjeni narodi su, donošenjem Rezolucije o danu sjećanja na holokaust 2005. godine, proglasili danom sjećanja na sve žrtve holokausta.

Holokaust je provodio njemački nacistički režim nad šest milijuna Židova, Roma, Slavena, homoseksualaca, osoba s invaliditetom, političkim oponentima nacizma i ratnim zarobljenicima. Prema podacima Yad Vashema, najveći intenzitet sustavnog i masovnog uništenja izvršen je 1942. godine, kada je u koncentracijskim logorima ubijeno dva i pol milijuna Židova, a među žrtvama holokausta bilo je i milijun i petsto tisuća djece. 

Holokaust izvorno u grčkoj i rimskoj religiji označava žrtvu paljenicu zemaljskim i podzemnim bogovima i dušama pokojnika, pri čemu se obično spaljivala cijela žrtvena životinja. Obred se obavljao noću, a životinja je morala biti crna. Obred je postojao već u egejskoj civilizaciji. Označava i žrtve paljenice u Židova, koji su prema Bibliji prinosili osobito janjce. U moderno doba pojam označava sustavno uništenje Židova i drugih nearijevskih naroda u razdoblju nacizma (1933.–45.). Za stradanje Židova u II. svj. ratu rabi se i hebrejski izraz šoa (sho‘ah: katastrofa, opustošenje). Uspostavom nacističkoga režima u Njemačkoj 1933. Židovi su bili izloženi diskriminaciji, njihove su tvrtke i trgovine bojkotirane, otpuštani su iz javnih službi (sa sveučilišta, iz lokalne uprave i sudova). Nürnberškim zakonima iz 1935. bili su lišeni građanskih prava te su proganjani, fizički zlostavljani i zatvarani.

Više informacija o holokaustu možete pročitati OVDJE. Prigodni pano izradili su učenici Povijesnih grupa koje vode učiteljice Marija Buljubašić i Mandica Boras.

Piše učiteljica povijesti Mandica Boras, prof. povijesti