2023-11-19 09:46:00

18. studenoga - Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje obilježavamo 18. studenoga u sjećanje na dan kada je slomljena obrana grada Vukovara te kada je počinjen stravičan zločin nad stanovništvom u Škabrnji 1991. godine.

Bitka za Vukovar započela je 25. kolovoza, a završila 18. studenoga 1991. godine.  Jugoslavenska narodna armija sa srpskim paravojnim postrojbama napala je hrvatska sela i protjerala hrvatsko stanovništvo tijekom srpnja i kolovoza 1991. godine s ciljem zauzimanja i okupacije istočne Hrvatske. U obrani Vukovara sudjelovalo je oko 1800 branitelja pod vodstvom zapovjednika Blage Zadre. Agresor je krenuo na Vukovar s 30.000 vojnika i paravojnih skupina te s oko 1600 oklopnih borbenih vozila, 60 zrakoplova i 350 topova. Vukovarci nisu imali struje, vode, hrane i telefona tijekom 56 dana. Tijekom agresije u Vukovaru je do 19. studenoga 1991. poginulo 450 branitelja i 1350 civila, od toga 86 djece. Uz žrtvu Vukovara, prisjećamo se i pokolja 43 hrvatska civila u Škabrnji kojeg su istoga dana 1991. godine počinili pripadnici JNA, srpske paravojne snage SAO Krajine i dobrovoljačke skupine iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Škabrnja je spaljena i u potpunosti uništena, a katolička crkva do temelja srušena. Nakon što je selo opustošeno, cijeli je kraj miniran.

Simbol obrane Vukovara je vodotoranj koji je neprijateljskoj vojsci najviše smetao jer je omogućavao vodu stanovništvu Vukovara. Vodotoranj je pogođen više od 600 puta, ali vukovarski vojnici nisu se predali do kraja.  Hrvatski branitelji Ivica Ivanik i Hrvoje Džalto su svaku noć pod kišom granata postavljali hrvatsku zastavu na vodotoranj. Do samog vrha vodotornja trebalo im je sat i pol vremena, a stalno su bili na nišanu neprijatelja. Ovakav čin nam pokazuje koliko su hrvatski branitelji voljeli svoj grad i svoju domovinu.

Osim vodotornja, pod stalnim napadima neprijatelja bila je i Vukovarska bolnica koja je radila tijekom opsade Vukovara. Unatoč znaku crvenog križa na krovu, bolnica je svakodnevno granatirana. Iz Vukovarske bolnice odvedeno je više od 260 ljudi koji su ubijeni na Ovčari ili nekoj drugoj lokaciji.

Više informacija možete pronaći OVDJE .

Prigodne panoe izradili su:

  •  učitelj likovne kulture Ante Leko na prvom katu škole
  • učiteljice razredne nastave Josipa Đerek i Anđelka Medak sa svojim učenicima u prizemlju škole
  • učiteljica hrvatskog jezika Iva Stojić Dominiković sa svojim učenicima u kabinetu Hrvatskog jezika
  • učenici Povijesne skupine pod vodstvom učiteljice Mandice Boras uredili su pano u kabinetu Povijesti raznim crtežima Vukovarskog vodotornja i pjesmama koje su izradili učenici 8. d i 8. e.

  Piše učiteljica povijesti Mandica Boras, prof.

PRIČA O GRADU

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemeo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. A grad, za nj ne brinite, on je svo vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.

Siniša Glavašević

 

 

Stoji grad

Stoji grad
Pod kišom čelika, ognja i smrti
Jer paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad
Stoji grad
Vječan ko narod ponosno stoji
U posljedne dane dušmanu broji
Vukovar, Vukovar

Iz majčinog krika sloboda se rađa
I uskoro bijela zaplovit ce lađa
Do sunca
Iz krvi i bola nikut ce cvijeće
I nikada narod zaboravit neće
Vukovar
Stoji grad

                           Hrvoje Hegedušić


Osnovna škola Stjepana Radića Metković