21.3.  je Svjetski dan osoba s Down sindromom, prvi put  je obilježen u Singapuru 2006. godine. Taj datum (21/3) predstavlja 3 kopije kromosoma 21, koji je jedinstven za osobe s Downovim sindromom. Riječ je o genetskom poremećaju uzrokovanim jednim kromosomom viška, a nastaje u trenutku začeća.

Ivana Klarić je lijepo opisala osobe s Down sindromom: „Postoje neka djeca. Ona se rode, znaš, sa malo drugačijim kromosomima. Zapravo, samo s jednim. Dvaestprvim. Ništa posebno. Jedan manje - više.

Ali pazi, nemaju oni zato manje, kako kažu neki. Više imaju. Dobiju dobrotu, kakvu ja ne nosim u svojim prsima. Dobiju iskrenost, kakvu ja ne poznajem u svojoj glavi. Nose ogromnu ljubav. Osjećajnost. Predivnost.

I znaš što? Nisu oni drugačiji. Mi smo. Jer ne kužimo život. Jer smo svojom glupošću blokirani. Jer ne gledamo srcem, nego rangiramo prema kojekakvim normama. Mi smo, kad ti kažem. Mi smo zakinuti. A oni? Oni su čisti blagoslov.“

Djeca sa Down sindromom ne trebaju biti vidljiva samo 21.3. jer ih društvo ionako previše sakriva. Djeca trebaju postati ljudi koji će voljeti druge onako kako oni to najbolje znaju.

Zato smo i ove godine u našoj školi obilježili njihov dan. Obukli smo šarene čarape kako bismo simbolizirali različitosti, koje su baš kao i čarape, prepune šarenila i boja. Želimo našem Petru Mateu i Gabrieli omogućiti da se osjećaju ravnopravno i prihvaćeno svaki dan, jer jedino tako možemo funkcionirati kao društvo.

Piše pedagoginja Nikolina Vugdelija, prof.