17. lipnja nekima je sasvim običan ponedjeljak, posljednji ponedjeljak u školskoj godini, a drugima dugo očekivani dan. Čekali smo ga cijelu školsku godinu… i dočekali! Tog sunčanog, toplog, lijepog jutra skupina od 15 učenika Posebnih razrednih odjela i Posebnih odgojno-obrazovnih skupina A i B smjene, u pratnji svojih pomoćnika u nastavi, a pod vodstvom učiteljica Petre Bebić, Antonele Markotić, Jelene Šalinović, Darije Šutalo i Martine Živkušić krenuli su na izlet u obližnje mjesto Momići. Dugo ćemo pamtiti to mjesto, mjesto prvog zajedničkog izleta, mjesto uspomena i ljubavi.

Okupili smo se ispred restorana „Lopoč“ gdje započinje naša avantura. Taj restoran ima vlasnika velikog srca koji je našoj djeci, učenicima naše škole, omogućio sve što su taj dan mogli samo sanjati, a i mi skupa s njima. Pa krenimo…

Ispred restorana nas je dočekao pravi pravcati gusar s majicom na pruge, širokim hlačama, crvenom maramom na glavi i gustom sijedom bradom. Imao je on i kolegu, samo bez brade. Ta dva gusara, velikog srca, širokog osmijeha i s puno dobre volje, pomogli su našim učenicima ukrcati se u lađe i tako smo lagano isplovili u rijeku Norin. Lađe su odjekivale pjesmom i veseljem. Raspjevani smo došli do izletišta restorana „Lopoč“. Eh, tu se nastavlja prava zabava. Smijeh i pjesma orili su se izletištem. Vozili smo se u karijolama, natjecali, igrali loptom, plesali, pjevali i stvarali uspomene. Nebo je na tren bilo vedrije, rijeka zelenija, osmijesi topliji, a zagrljaji duži. Da samo znate kako smo taj dan bili sretni i zadovoljni. Naša sreća mogla se osjetiti, opipati, namirisati. Vožnja Norinom toliko nam se svidjela da smo po povratku produžili malo i do naše Neretve. Na putu prema gusarskoj luci želuci su nam se već lagano „lijepili za leđa“ jer je bilo vrijeme za ručak. Ručali smo u restoranu „Lopoč“ gdje su nam naši domaćini pripremili slasnu i ukusnu hranu. Ni tu ništa nije prošlo bez pjesme i veselja. Naše druženje smo uskoro morali privesti kraju. Kućama smo otišli presretni, puni ljubavi, ponosa, pozitivne energije, dojmova i... fotografija, naravno! 😉

Ovim putem se još jednom želimo od srca zahvaliti vlasniku i cijelom osoblju restorana „Lopoč“ koji su nam poklonili cijeli ovaj izlet, ali najveća hvala za svu ljubav i dobrotu koju su nam pružili!

                                 piše: Darija Šutalo, učiteljica rehabilitatorica