Moja avantura s fotapartom u ruci

       Već na Državnom natjecanju iz tehničke kulture, obradovala me vijest da, kao državna prvakinja, idem  u Pulu.  Tad nisam uopće znala o čemu se točno radi, a danas sam sigurna da to iskustvo nikad neću zaboraviti.
      Znala samo samo da je besplatno sudjelovanje u Ljetnoj fotoradionici za mlade Hrvatskog fotosaveza u Puli, u sprnju 2013. godine. Do Pule sam putovala autobusom,  i to po noći. Na stanici u Puli dočekali su me tajnik i presjednik Hrvatskog Fotosaveza Predrag Bosnar i potpredsjednica Fotosaveza Zlata Medak, ujedno i voditelji programa za mlade. Odveli su nas do Omladinskog hostela uz samu obalu, gdje smo se i smjestili. Uz njega su stajale terasa sa švedskim stolom, i prostorija, odnosno učionica u kojoj smo provodili lekcije, gledali prezentacije i edukativne filmove te analize fotografija. Ali smo se najprije (nakon što smo se smjestili u hostel)otišli upoznati s projektom, predstaviti se i podijeliti majice. Dobili smo i male bilježnice u kojima je pisao  objašnjen čitav projekt, adresar i bilješke o Istri. To je bilo prikaldnije nego bilješke o Puli, jer smo u Puli provodili tek oko pola posla.
      Malo sam odmjerila polaznike. Većinom su bili stariji od mene, iako smo tamo svi bili jednaki. To poslijepodne neki su prespavali, a neki su se našli na plaži koja nam je gotovo bila pred vratima. Bilo nas je nešto više od 20. Smjestili smo se u tri osmerokrevetne sobe i dvije četverokrevetne. Nismo baš puno vremena provodili u sobama koliko na terenu i u učionici.

Ovako je izgledao naš dnevni program:
      - doručak u 8 sati
      - program radionice od 9-13 sati
      - ručak u 13 sati
      - dogovoreno planirano slobodno vrijeme
      - program radionice od 17 – 19 sati
      - večera u 19 sati
      - program radionice od 20 – 22 sata

     Blagovali smo na za to predviđenoj terasi. Jutri bi obično imali predavanje o svijetlu i sijeni, bojama, tehnikama fotografiranja, upoznavanja s temom, pa i o savjetima, mjerama opreza i informacijama, ili pripreme za javno predstavljanje postignuća. U kreativno vrijeme smo se obično družili na plaži, terasi ili u našoj sobi.
      Na teren smo išli na razna mjesta. Uz Pulu, posjetili smo gradiće poput Poreča, Rovinja, Višnjana, Motovuna, Buzeta i Pazina. Jedno od meni najdražih mjesta bio je rt Kamenjak. Tema je bila “Istra – ambijent, kulturna baština”, a stari gradići i prirodna okruženja su tome pogodovali. Šetali bi ulicama grada i hvatali zanimljive situacije i objekte na sve moguće načine. Iako su se kadkad kadrovi dijelili, fotografije su bile raznolike. No, programski nismo samo snimali po gradićima. Osim teorijskih predavanja, imali smo upoznavanje i rad sa camerom obscurom (pretačom fotoaparata), snimanje i izradu fotografija u fotolaboratoriju, upoznavanje i aplikaciju na foto-papiru, snalaženje u različitim okolinama (kao naprimjer fotografiranje pod morem), pripremanje za izlaganje konačnih fotografija u javnost i slično.
       Radili smo i naučili toliko toga da se čini kao da je trajalo puno više od petnaest dana. Za znanje sam sigurna da ću ga utvrđivati i primjenjivati dok god mogu i što više mogu. Također se nadam da ću ići na još raznih radionica kao što je ova. Jedino mi je žao što će mi neke osobe nedostajati, osobe s kojim  dijelim jedan interes. A opet s druge strane, to je u radu bila moja konkurencija, a u sobi dragi prijatelji.

Ovo je bilo možda najbolje iskustvo u mom životu i uvijek će mi ostati u sjećanju.

Lana Dominiković, 7.c

LANINE FOTOGRAFIJE