Mediji su odavno postali dio naše svakodnevice. Njihove osnovne funkcije su informiranje, obrazovanje i zabava, a imaju i ostala brojna pozitivna obilježja. Nažalost, posebno smo u novije vrijeme svjedoci velike zloupotrebe medija i njihovih funkcija. Mediji, dakle, imaju i negativna obilježja koja mogu ostaviti ozbiljne posljedice na sve nas, a najviše na djecu.

Budući da djeca većinu svoga vremena provode upravo uz medije, više nego u školi, s prijateljima ili s obitelji, trebaju ih dobro i pravilno upoznati. U tome im nesumnjivo može pomoći medijski odgoj koji nas uči razmišljati o svemu što dobivamo iz medija, koristiti medije koji su za nas najbolji, uči nas birati i kritički se odnositi prema sadržajima koje nam mediji nude, a uči nas i sudjelovati u proizvodnji medijskih sadržaja.

Jedan od najpopularnijih medija današnjice je internet. U posljednje vrijeme on je postao jedan od najraširenijih načina komunikacije i učenja. Posljedica toga je da najveći dio svoga slobodnoga vremena zapravo provodimo surfajući po različitim zanimljivim stranicama. Zbog toga ne trebaju čuditi rezultati istraživanja koji pokazuju da mnoga djeca koriste internet na svojim telefonima čak i za vrijeme nastave.

Jasno je da pretraživanje i istraživanje interneta ima mnoge prednosti. Primjerice, važna je njegova uloga u komunikaciji među djecom zahvaljujući brojnim novim mogućnostima koje pruža. Na internetu su dostupne igrice, novosti, zanimljivosti, filmovi, glazba… Djeca i mladi mogu putem interneta učiti, pronalaziti kvalitetne sadržaje za školu, komunicirati s vršnjacima, čitati knjige, pretraživati rječnike i enciklopedije. Korištenje interneta djeci omogućuje aktivno, kreativno i samostalno učenje.

No vrlo je važno upoznati i opasnosti koje vrebaju pri korištenju interneta. Na dječji razvoj izrazito negativno mogu utjecati nekvalitetne i neprovjerene informacije, nasilni i ostali neprimjereni sadržaji. Osim toga tu je i govor mržnje i sve veći broj zabilježenih slučajeva elektroničkoga nasilja među djecom.

Elektroničko nasilje poznato je i pod nazivom cyberbullying ili virtualno nasilje, a uključuje slanje uznemirujućih ili prijetećih poruka, napad preko profila na društvenim mrežama i sl. Jedan od najčešćih oblika takvoga nasilja su grupe mržnje. One se kreiraju na različitim društvenim mrežama kao što je Facebook, a u njima najčešće djeca i mladi vrijeđaju i rugaju se svojim poznanicima i vršnjacima.

Jedna od ključnih razlika između elektroničkoga nasilja i nasilja u stvarnome svijetu je ta da žrtve mogu biti zlostavljane u svako doba dana, 24 sata, 7 dana tjedno. Internet svima nudi anonimnost, a to najviše odgovara zlostavljačima koji smatraju da će se lakše izvući jer nitko ne zna njihov pravi identitet. Anonimnost ih ohrabruje, a nisu ni svjesni da svako spajanje na internet ostaje zabilježeno i da je moguće otkriti tko je i s kojega računala poslao neku prijeteću poruku. Moramo biti svjesni činjenice da bez obzira na to što ponekad ne možemo vidjeti sugovornika, svaka uvreda, zloupotreba nečijih podataka, video sadržaja i fotografija mogu nekoga povrijediti. A time se, naravno, krše i osnovna ljudska prava.