Tijekom svog kratkog boravka u Metkoviću, naši svjetski viceprvaci u rukometu Zvonimir Srna i Marin Jelinić su našli vremena za posjetiti učenike i učitelje svoje bivše Osnovne škole Stjepana Radića. Dočekali su ih današnji učitelji, a ravnatelj Tomislav Tomić ih je prigodno pozdravio pred brojnim oduševljenim učenicima na školskom igralištu.
Školska novinarka Luca Bebić, pod mentorstvom nastavnice Manuele Šiljeg Malezije, pripremila je pitanja za naše srebrne rukometaše. Tijekom razgovora učenici su mogli saznati kako su naši rukometaši, koji su ponikli iz istih školskih klupa kao i oni, imali zahtjevan put do uspjeha obilježen odricanjima i ozljedama te kako je bilo na Svjetskom prvenstvu. Zvonimir je poručio svima da uvijek rade ono što vole i budu uporni te uspjeh neće izostati. Za kraj je Marin istaknuo učenicima da slušaju roditelje i sve starije oko sebe, upišu se u neki sport i sanjaju uspjeh poput njihovog, jer su oni svoj san ostvarili. Naglasio je kako svaki sport i bez obzira na uspjeh nudi zdraviji život, mnoštvo novih prijatelja i iskustava. Nakon toga je uslijedilo zajedničko fotografiranje, a velike „borbe“ su se vodile za selfie i autograme.
Naši skromni momci su u razgovoru s djelatnicima Škole upitali za svoje bivše učitelje koje su uslijed smjene generacija zamijenili njihovi vršnjaci, ali ostalo je i ponešto učitelja veterana iz njihovog vremena školovanja. Obojica su iznenađeni pažnjom koja ih je dočekala u rodnom gradu, ali nadamo se kako će se ovakvo ozračje ponavljati i ubuduće.
Kada je prije dvadesetak godina jedan gospodin došao u naš grad, ostao je iznenađen kako u Metkoviću na ulici djeca igraju rukomet, a ne nogomet ili košarku kao u ostalim gradovima. Stoga ne čudi kako u svakoj generaciji hrvatske rukometne reprezentacije igra barem jedan Metkovac: Ćavar, Obrvan, Jelčić, Goluža, Kaleb, Dominiković, G. Jerković, D. Jerković, Bjeliš, Batinović, Čupić, Šunjić, Brozović te danas Srna i Jelinić (većina ih je pohađala i našu školu). Danas nažalost brojna igrališta po gradu stoje prazna, ali nadamo se kako će nakon uspjeha i poticaja naših rukometaša, djeca online druženja ponovno zamijeniti offline druženjima na sportskim igralištima.
piše: Nikolina Vugdelija, prof.
foto: Krešimir Jurić, prof.
