U školskom vrtu OŠ Stjepana Radića Metković obilježen je Svjetski dan osoba s Downovim sindromom. Uz sportske igre, kreativne radionice i posjet maskota, poslana je snažna poruka: različitost je naša najveća snaga.
Petak, 20. 3. 2026., nije bio običan školski dan. Školski vrt pretvorio se u središte radosti, inkluzije i iskrenih osmijeha. Učenici, učitelji, pomoćnice u nastavi, roditelji i volonteri zajedno su ispisali jednu od najljepših priča o prihvaćanju i empatiji.
Događaj je pokrenut na inicijativu edukacijske rehabilitatorice Darije Šutalo koja je uz podršku kolegica Petre Bebić, Petre Ćerlek, Antonele Markotić i Jelene Šalinović te neizostavnu pomoć pomoćnica u nastavi i roditelja osmislila program koji slavi svakog pojedinca.
Cilj je bio podići svijest o Downovom sindromu i stvoriti okruženje u kojem se nitko ne osjeća zapostavljenim. Da je cilj ostvaren, potvrdila je atmosfera u školskom vrtu gdje su se brisale razlike, a u prvi plan dolazilo zajedništvo.
Na samom početku prisutnima se obratio ravnatelj škole gospodin Tomislav Tomić emotivnim govorom koji je podsjetio prisutne na važnost ljubavi i topline koju osobe s Downovim sindromom nesebično dijele. Predstavio je zatim zvijezde dana, učenike škole koji svakodnevno uveseljavaju svoje razrede i školske hodnike.
„Oni nas svakodnevno uče koliko su važni osmijeh i iskrenost. Svojom radošću, trudom i jedinstvenim pogledom na svijet, oni nas motiviraju i oduševljavaju. Pokazuju nam da se snaga ne mjeri samo znanjem, već i dobrotom i upornošću“, poručio je ravnatelj, nakon čega je uslijedio gromoglasan pljesak podrške.
Pridružili su se i učenici posebnog razrednog odjela OŠ don Mihovila Pavlinovića predvođeni učiteljicama rehabilitatoricama Lucijom Bilić i Kristinom Dujmović sa pomoćnicama u nastavi te korisnici udruge „Prijatelj“ sa Martinom Nikolić koja nam je uvijek podrška.
Zajedno su se okušali u brojnim aktivnostima: razigrani kist, vesele čarapice, kutija iznenađenja, šareni prstići, alka, trka u paru, poligon i mirisne bočice. Posebno iznanađenje dana izazvale su maskote koji su svojim dolaskom pokrenuli lavinu smijeha i oduševljenja.
Ovakav događaj ne bi bio moguć bez šire podrške zajednice. Posebno se zahvaljujemo profesorici Rosandi Lovrić i volonterima iz Srednje škole Metković koji su nesebično uložili svoje vrijeme kako bi svaka aktivnost protekla u najboljem redu.
Druženje je završeno jasnom porukom da se inkluzivno društvo ne gradi samo jedan dan u godini, već svakodnevno malim djelima pažnje i razumijevanjem.
Različitost je bogatstvo!
Piše učiteljica rehabilitatorica Antonela Markotić, prof. reh
