HRANA KAO PROŽDRLJIVAC – EKOLOŠKA ODRŽIVOST U LANCU OPSKRBE HRANOM
Sat razrednika na ovu temu u 2.d razredu započeo je pričom o jednom vinaru koji je pričao svojim posjetiteljima kako su prešli na organski uzgoj te da zbog toga često poziva svoje kolege da dođu pogledati njegove vinograde, ali kada vide svu travu po njima, kažu mu da su nečisti. S druge strane, kada vinogradar iz priče vidi njihove vinograde sa suhom travom, zbog herbicida, i on smatra da su njihovi nečisti.
Razmišljali smo što je to nečisto, a što čisto. Je li zelena trava oko loze u vinogradu doista nešto nečisto ili je suha trava koju je čovjek svojim djelovanjem pesticidima uništio i učinio takvom – nešto što je nečisto. Učenici su osvijestili razlike. Hrana je čista ako ne prlja svijet, ako ne prlja nas, ako ne ugrožava čistoću tla, vode i zraka.
Razgovarali smo kako pesticidi štetno utječu na razvoj klimatskih promjena kroz stakleničke plinove, uništavaju ekosustave i bioraznolikosti. Dali smo primjer i uzgoja životinja za hranu te stvaranja stakleničkih plinova, skupoću uzgoja životinja – krčenje šuma i stvaranje pašnjaka, Velika potrošnja vode za njihov uzgoj, umjetna gnojiva… Ali kako poboljšati situaciju? Naveli smo primjer bacanja hrane i povezali problem s ponašanjem učenika na velikom školskom odmoru-koliko hrane se baci? Pa u kućanstvima?! Učenici su zabilježili moguća rješenja problema: suzbijati bacanje hrane, promicati integrativni pristup poljoprivredi, slijediti prehranu koja je lagana za nas.
Učenicima sam dala primjer uzgoja kokošiju u kavezima, u vrlo malo prostora, što doprinosi razvoju stakleničkih plinova te uzgoj istih životinja u slobodnom prostoru, na otvorenoj farmi gdje je u tom slučaju proizvodnja ugljikovog-dioksida smanjena. Učenici su navodili primjere iz svakodnevnog života. Posljedice klimatskih promjena, suše i poplave, otežale su uzgoj biljaka i životinja, ljudska sječa šuma i izgradnja naselja uništila su staništa životinjama. – nacrtali su primjere.
Što bi onda značilo da je hrana proždrljivac? Učenici 2.d razreda imali su maštovite reakcije.
Hrana je “proždrljivac” kada se za proizvodnju “potroši” puno vode, puno zemlje, puno energije, puno kemikalija.
Uzeli smo proizvod kukuruzne pahuljice, čitali smo deklaraciju, ali nismo našli podatak otkud dolazi kukuruz/sirovina od koje je nastao proizvod. Imali smo kartu Europe. Pitanjima sam potakla učenike na razmišljanje, na koje sve načine je kukuruz mogao doći do naše zemlje.
Uz prezentaciju i nastavne listiće učenici su lakše razumjeli sadržaje. Kroz obradu, na proizvodu od kukuruznih pahuljica, naučili su da kukuruz ne mora potjecati iz naše domovine, da on može doći i iz daleka, da Hrvatska uvozi žitarice. Osvijestili su da postoje dulji i kraći lanci opskrbe te pojmove proizvođač, distributer i potrošač. Učenici su odgovarali na pitanja, crtali lanac opskrbe i predstavili ga suučenicima u razredu. Kroz razgovor sam im ukazala na nedostatke dugog lanca opskrbe i na prednosti kraćih lanaca pri čemu se daje podrška lokalnim proizvođačima.
Kako bi provjerili naučeno, pokazala sam im slike dobrih i loših lanaca te su učenici pokazali da su počeli “čitati” prehrambene proizvode. Za domaću zadaću učenici su izradili svoj lanac opskrbe. Tijekom nastave izradili su plakat o dosadašnjim aktivnostima.
Aktivnosti su provedene tijekom veljače 2026.godine.
Provedbu hrvatske inačice modula sCOOLFOOD u Programu „Činimo dobro Otiskom srca” podržava
Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva.
Piše: Marijana Curić, učiteljica razredne nastave