UPOZNAJEMO LIJEPU NAŠU
izvanučionička nastava
Naš željno iščekivani maturalac počeo je 30. svibnja vožnjom prema Zagrebu, a mi smo učenici 7. c, d i e razreda sa svojim razrednicama Ivanom Šiljeg, Katom Jelačić i Tatjanom Hazirović-Juračić, pridružila nam se i logopedinja Kristina Bošković.
Prvo odredište bila su nam Plitvička jezera, naš plavo-zeleni dragulj u čijoj smo ljepoti, bojama i zvukovima uživali šećući drvenim stazama, vozeći se jezerom i vlakićem u sjeni visokih stabala. Prije ulaska u Zagreb svratili smo u Zračnu luku dr. Franjo Tuđman i baš tada iznad naših glava snažno su i svečano proletjela dva „rafala” – sigurno da se pridruže obilježavanju Dana državnosti na nebu iznad Lijepe Naše. Već poprilično umorni smjestili smo se u hotelske sobe u samom središtu Zagreba, no spavanja još dugo u noć, naravno, nije bilo.
Na početku drugoga dana zaputili smo se u Tehnički muzej Nikola Tesla. S velikim zanimanjem razgledali smo izložene eksponate, i automobile, i barke, i zrakoplove, (pogledali filmić o dubrovačkom tramvaju – jeste li znali da je Dubrovnik imao električni tramvaj do 1970. godine?), spustili se u „rudnik”, a najzanimljiviji su nam bili pokusi Nikole Tesle koji su pratili predavanje o djelu toga velikoga znanstvenika i u kojima su neki od nas sudjelovali (djevojčice su bile hrabrije od dječaka, kako reče simpatični predavač spreman za šalu). Posjetili smo još jedan muzej, Muzej iluzija i dobro se zabavili i nasmijali. Spustili smo se do Trga bana Josipa Jelačića, uvijek užurbanog, ali tada i svečanog jer je Zagreb obilježavao svoj dan. Uz pratnju nasmijane „vodičke” razgledali smo Gornji grad – dobrano nas je prodrmao pucanj Gričkoga topa koji je s kule Lotršćak označio podne dok smo se stubama uspinjali do nje. Ispred crkve sv. Marka slušali smo o povijesti našega glavnoga grada, o zgradi Vlade i Hrvatskoga sabora, kumicama s tržnice Dolac, o Majci Božjoj od Kamenitih vrata, s vidikovca sv. Katarine promatrali Kaptol i Katedralu čiji se zvonici još obnavljaju. Bilo nam je zabavno i u zoološkom vrtu u Park-šumi Maksimir, najstarijem u jugoistočnoj Europi – upravo ove godine obilježava punih 1OO godina. Koliko zanimljivih životinja, cvrkuta ptica; vidjeli smo i lavove i kornjače i mravojeda, a medo se baš tada poželio osvježiti u jezercu! Šetnja maksimirskim alejama osvježila nas je i pripremila za Amazingu, igraonicu u kojoj je adrenalin rastao i rastao, „vidi” se i na fotografijama koje su nam ostale za uspomenu! Stigli smo i u Arenu, ne onoliko koliko smo priželjkivali, ali barem za neku sitnicu sebi ili svojim bližnjima. Brojači koraka ovog su dana uistinu imali pune ruke posla! Nakon nogometnog susreta Lige prvaka trebalo je malo i odspavati!
Trećeg smo dana napustili Zagreb i zaputili se u Ogulin, u Ivaninu kuću bajki. Na prvi pogled, malo smo prerasli taj sadržaj, ali sjetili smo se što reče Einstein, jedan od najvećih umova 20. st. „Ako želite da vaša djeca budu inteligentna, čitajte im bajku. Ako želite da budu još inteligentnija, čitajte im još bajki!” A htjeli smo i ispuniti želju učiteljici hrvatskoga jezika koja, eto, još nije bila u Ivaninoj kući (jedva smo ju iz kuće izvukli da nastavimo put!). Čitava je kuća baš bajkovita, Bjesomar nam je podijelio čarobne moći i ni sam se nije mogao načuditi da još ima učenika koji kupuju knjige Ivane Brlić Mažuranić (za učitelje se nije čudio). Napustili smo Ogulin, ne probudivši usnuli Klek iznad njega, drijemao je u već pravoj ljetnoj žegi. Tišina i zelenilo dočekali su nas u Smiljanu, ispred rodne kuće N. Tesle u kojoj smo još jednom slušali o brojnim njegovim izumima koji nam i danas olakšavaju životnu svakodnevicu. Okušali smo se i na spravama zabavnog parka nakon gledanja kratkog dokumentarnog filma o Teslinom djetinjstvu, mladenaštvu o životu koji je završio u New Yorku. U Smiljanu smo i ručali i još se malo zabavili „autićima” u zabavnom parku.
Cijelim putem u autobusu je odzvanjala pjesma, pjesma i smijeh. Kad smo u večernjim satima stigli u Metković, nismo mogli vjerovati da je sve tako brzo prošlo. Iako umorni, sve smo mogli i ponoviti – tako je bilo dobro i učenicima, i učiteljicama, i vozačima!
Da, znamo, tako je u životu: što je lijepo, kratko traje, ali sakupili smo puuuno uspomena i pospremili ih u riznicu života da ga uljepšaju i da nas snaže u danima koji dolaze.
I za kraj, Tesline riječi: „Ako ne znate kako, promatrajte pojave prirode, ona će vam dati jasne odgovore i inspiraciju.”
piše Tatjana Hazirović-Juračić, učiteljica hrvatskoga jezika
„Ako ne znate kako,
