Otac Ante Gabrić, naš Metkovac i jedan od najvećih hrvatskih misionara 20. stoljeća, živio je s olovkom u ruci i srcem na dlanu. Njegova su pisma bila mostovi preko rijeka, država i kontinenata — pisma koja su tješila, hrabrila, povezivala i grlila ljude dobrotom.
Upravo zato ove smo godine, u sklopu literarnog natječaja „Najljepše pismo ocu Anti Gabriću”, pozvali učenike da se zaustave, uzmu olovku u ruku i napišu pismo koje će biti više od običnih riječi. Tema natječaja bila je „Pisma koja grle svijet”, a učenici su ocu Anti mogli pisati o Metkoviću danas, o dobroti, vjeri, prijateljstvu, daljinama i malim djelima ljubavi koja i danas mogu mijenjati svijet.
Među pristiglim radovima posebno se istaknulo pismo učenice ANJE KUŽIĆ iz 6. a razreda, koje je svojom iskrenošću, toplinom i lijepom povezanošću s Metkovićem, Neretvom, vjerom i uspomenom na oca Antu osvojilo nagradu za najljepše pismo ocu Anti Gabriću u školskoj godini 2025./2026.
Anja je u svome pismu ocu Anti poslala vijesti iz njegova Metkovića, grada koji ga nije zaboravio. Pisala mu je o vjeri, crkvi sv. Ilije, dječjem zboru, molitvama, školskom kvizu i zahvalnosti prema čovjeku koji je svoj život posvetio Bogu i bližnjima.
Čestitamo našoj Anji na lijepom uspjehu i pismu koje doista grli svijet — nježno, iskreno i metkovski od srca.
Zahvaljujemo svim učenicima koji su poslali svoja pisma i učiteljima koji su ih u tome potaknuli i podržali, a osmišljavanje, organizaciju i koordinaciju literarnoga natječaja potpisuje knjižničarka Ivana Čarapina, prof. i dipl. bibl.
Piše IVANA ČARAPINA, prof. i dipl. bibl.
Dragi oče Ante,
pismo ti dolazi iz mjesta u kojem je započeo tvoj put prema Bogu. To je mjesto puno ljubavi i vjere, mjesto kroz koje Neretva tiho teče i bori se da stigne do mora, baš kao što si se i ti borio da dođeš do srca svih nas. To mjesto dobro znaš — to je Metković, koji sigurno ima posebno mjesto u tvome srcu. Ti si volio pisati pisma i njima si pokazao da udaljenost nije razlog da se prekine prijateljstvo i ljubav prema bližnjima. Sigurno si se ponekad pitao kako će Metković izgledati u budućnosti i hoće li ljudi ostati vjerni Bogu ili će krenuti nekim drugim putem.
Danas ti mogu napisati što se sve promijenilo u našem malom, ali živahnom Metkoviću. Da samo znaš koliko je nama Metkovčanima vjera važna! Iz dana u dan crkve su sve punije ljudi koji žele biti bliže Bogu, a vjera među nama postaje sve snažnija. Frama je puna mladih koji kroz glumu govore o Bogu. Mješoviti crkveni zbor, koji vodi naša časna sestra Mila, kroz pjesmu pokazuje ljubav i vjernost vjeri. Dječji crkveni zbor, koji također vodi časna sestra Mila, broji više od sto mladih pjevača koji rado pjevaju crkvene pjesme. To znam jer sam i ja jedna ponosna članica dječjeg zbora.
Ispred naše crkve sv. Ilije stoji tvoj kip. Svaki put kad ga pogledam, sjetim se koliko si bio dobar i pošten čovjek te shvatim zašto je upravo tebi podignut kip. Veljača je u Metkoviću posebno povezana s tobom. Tada ti se upućuju molitve, a u našoj školi, Osnovnoj školi Stjepana Radića, održava se i kviz za učenike od 5. do 8. razreda o tome koliko dobro poznajemo tvoj život i tvoja djela.
Ako si ikada pomislio da smo te zaboravili, znaj da nismo. Takve ljude kao što si ti teško je zaboraviti. Ti si, kako bi pomogao drugima, otišao iz svoga doma, iz svoga Metkovića, i to ti nije bilo teško. Zato te mi svi volimo i cijenimo.
Dragi oče Ante, dok sam pisala ovo pismo, osjećala sam kao da me gledaš s dalekog neba bez granica i kao da osjećam tvoju toplinu. Meni si uvijek bio uzor i bit ćeš još dugo. Nadam se da si na nas Metkovčane ponosan.
Tvoja ANJA KUŽIĆ
OŠ STJEPANA RADIĆA, Metković
