Posljednje zbogom našem učeniku Karlu Žuveleku
Neke vijesti zauvijek promijene jednu školu. Odjednom školski hodnici postanu tiši, osmijesi rjeđi, a riječi nedostatne pred boli koju osjećamo. S neizmjernom tugom opraštamo se od našega učenika 7. E razreda Karla Žuveleka, čiji je prerani odlazak duboko potresao cijelu našu školsku zajednicu. U samo jednom trenutku ugasio se jedan mladi život, jedan osmijeh, jedno djetinjstvo puno snova, planova i radosti koje je tek trebalo živjeti.
Teško je prihvatiti da je prije samo nekoliko dana među nama bio učenik koji se sa svojim prijateljima vratio s ekskurzije, koji je završio sedmi razred, veselio se ljetnim praznicima, novim susretima, novim uspomenama. Nitko nije mogao slutiti da će posljednje školsko zvono za njega zazvoniti prerano.
Danas je jedna školska klupa ostala prazna. Prazna su ostala mjesta u razredu, na igralištu, među prijateljima. Praznina se osjeća i u srcima učitelja, djelatnika škole i svih koji su imali dar upoznati jedno dobro, drago dijete koje je bilo dio naše velike školske obitelji.
U ovim trenucima nijedna riječ ne može ublažiti bol roditelja, obitelji i svih koji ga vole. Možemo samo biti uz njih, u mislima, molitvi i tišini, moleći Boga da im podari snagu kada se čini da je više nema.
Dragi Karlo, hvala ti što si svojim osmijehom, dobrotom i prisutnošću obogatio našu školu. Hvala ti za svaki trenutak koji si podijelio sa svojim prijateljima i učiteljima. Ostat ćeš zauvijek dio naše škole, dio naših uspomena i naših srca.
Nećemo pamtiti dan kada si otišao. Pamtit ćemo dječaka koji je živio, smijao se, sanjao i ostavio trag ljubavi među ljudima koji su ga poznavali.
Počivaj u miru Božjem.
