Dragocjeno je bilo čuti riječi prof. dr. sc. Ante Žužula koji je svjedočio vremenu u kojemu je nastala Deklaracija, vremenu u kojemu su njegovi učitelji odjednom počeli govoriti točka i točno, umjesto dotadašnjeg tačka i tačno. Nama danas tako obične riječi, tada su značile otpor, ponos i neodustajanje od svoga književnoga jezika.

Priznata hrvatska jezikoslovka  prof. dr. sc. Sanda Ham sa Sveučilišta u Osijeku u svojemu je nadahnutom predavanju upozorila na opasnost krilatice: „Važno da se razumijemo!“ te na potrebu njegovanja i čuvanja hrvatskoga jezika da se jezična prošlost u kojoj je bio gurnut i gažen nikada više ne bi ponovila.

Vrlo je nadahnuto zazvučalo i pozdravno pismo akademika Radoslava Katičića, koje je pročitala profesorica Marina Marijačić, što nimalo ne čudi jer je prof. Katičić jedan od potpisnika Deklaracije. Potporu skupu dala je i Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u svome pismu.

Skupu se obratio i prof. dr. sc. Srećko Listeš, viši savjetnik AZOO i Predsjednik Društva profesora hrvatskoga jezika pohvalivši još jednom učenike i učitelje koji su svojim kreativnim radom obogatili ovu svečanost pokazavši blagozvučnost, ali i snagu hrvatskoga jezika.

Srca nam je ugrijala i pjesma Dobriše Cesarića „Trubač sa Seine“, svojevrsna oda hrvatskome jeziku i himna hrvatske emigracije, koju je   snažnim glasom otpjevao Ibrica Jusić.

Još jednu radost ovoga skupa činili su susreti s onima koje već dugo nismo sreli, a nekada smo zajedno kročili  kamenim stubama zadarskoga Filozofskoga fakulteta – osmijeh naše Andree i dalje je širok i razdragan! Druge večeri kraće izlaganje održala je gradišćanska Hrvatica prof. dr. sc. Andrea Zorka Kinda Berlakovich s Bečke slavistike, odnedavno predstojnica Katedre hrvatskoga jezika u Gradišću; radujemo se budućoj suradnji!