18. travnja - Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina
Svake godine, 18. travnja, obilježava se Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina. Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline ICOMOS je stručna udruga koja se bavi čuvanjem, zaštitom i promicanjem kulturne baštine. Osnovana je 1965. godine u Varšavi na temelju 2. rezolucije donesne na 2. Međunarodnom kongresu arhitekata i specijalista za povijesne građevine u Veneciji krajem svibnja 1964. Na istom je Kongresu donesena i čuvena Venecijanska povelja koja, pored Atenske povelje iz 1931., predstavlja jedan od temeljnih dokumenata o konzerviranju i restauriranju do naših dana. ICOMOS danas okuplja preko 7500 stručnjaka iz čitavog svijeta, ima savjetodavnu ulogu za UNESCO od 1972. pri popunjavanju Popisa svjetske baštine (World Heritage List). Stručnjaci okupljeni u udruzi specijalizirani su u području konzerviranja nepokretne i pokretne baštine: arhitekti, krajobrazni arhitekti, arheolozi, urbanisti, povjesničari umjetnosti, etnolozi, konzervatori, restauratori, arhivisti, pravnici, ekonomisti. Oni sudjeluju u evaluiranju „iznimne opće vrijednosti“ i aspekata autentičnosti, upravljanja i očuvanja kulturne i prirodne baštine prema načelima Konvencije o svjetskoj baštini.
Upisana dobra Republike Hrvatske na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine su:
Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača, 1979.
Stari grad Dubrovnik, 1979.
Stari grad Dubrovnik, 1979.
Kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnomsredištu Poreča, 1997.
Povijesni grad Trogir, 1997.
Katedrala svetog Jakova u Šibeniku, 2000.
Klikom na OPŠIRNIJE pročitajte detaljnije o spomeničkoj baštini.
Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača (1979.)
Careva palača jedno je od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture ne samo po očuvanosti pojedinih izvornih dijelova i cjeline, nego i po nizu originalnih arhitektonskih formi koje navještaju novu ranokršćansku, bizantsku i ranosrednjovjekovnu umjetnost. Dioklecijanov mauzolej je u 5. st. preobražen u kršćansku crkvu. Unutar rimskih zidina nalaze se i romaničke crkve iz dvanaestog i trinaestog stoljeća, srednjovjekovne utvrde te gotičke, renesansne i barokne palače, tvoreći tako harmoničnu cjelinu.
Stari grad Dubrovnik (1979.)
Dubrovnik, kasnosrednjovjekovni planirani grad na južnodalmatinskoj obali postao je značajnom sredozemnom pomorskom silom već u 13. stoljeću. Premda u velikoj mjeri oštećen zemljotresom iz 1667. godine Dubrovnik je uspio sačuvati svoje prekrasne gotičke, renesansne i barokne crkve, samostane, palače i vodoskoke. Nakon uništavanja tijekom Domovinskog rata Dubrovnik je bio uvršten na Popis ugrožene baštine svijeta UNESCO-a od 1991. do 1998.
Kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča (1997.)
Porečki katedralni sklop naziva se Eufrazijana po biskupu Eufraziju koji je sredinom 6. stoljeća temeljito preuredio katedralu i ukrasio je poznatim mozaicima. Prije Eufrazijeve pregradnje postojale su barem dvije faze ranokršćanskih građevina na istom mjestu. U Poreču je kršćanstvo utemeljeno već u 4. stoljeću te su bazilika, atrij, krstionica i episkopska palača izvanredni primjeri religiozne arhitekture, dok sama bazilika izuzetno spaja elemente klasicizma i bizanta. Apsida je bogato ukrašena figurativnim mozaicima koji predstavljaju jedne od najznačajnijih primjera te vrste u Europi.
Povijesni grad Trogir (1997.)
Trogir je izvanredan primjer kontinuiteta grada. Ortogonalni plan ulica ovog otočkog naselja potječe iz helenističkog doba koji su uzastopni vladari nastavili ukrašavati s raznim izuzetnim javnim i stambenim zgradama i utvrdama. Njegove lijepe romaničke crkve upotpunjene su izuzetnim renesansnim i baroknim zdanjima. Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom zapadnih vratiju, remek-djelom majstora Radovana najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj.
Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku (2000.)
Katedrala Sv. Jakova koja je izgrađena između 1431. i 1535. godine svjedok je bitnih razmjena u području spomeničke umjetnosti između Sjeverne Italije, Dalmacije i Toskane 15. i 16. stoljeća. Tri arhitekta - Francesco di Giacomo, Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac - razvili su strukturu u cijelosti izgrađenu od kamena uporabljajući jedinstvenu tehniku za kupolu katedrale. Rezultat je sklad kamene cjeline, metode slaganja i apsolutne harmonije unutar katedrale.
Učenici su pod vodstvom uč. povijesti Mandice Boras, prof. napravili prigodni pano.
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |