Ilirske lembe

Ilirski lemboi ("čamci"), kako su ih Grci zvali, bile su brze i pokretljive gusarske brodice koje su nosile posadu i pedeset ratnika. Lembi su mogli razbiti formaciju težih brodova i oštetiti im vesla. Njihova posebna građa davala im je osobitu pokretljivost i brzinu, pa su bili savršeni za iznenadne prepade. Pojedini ilirski vladari imali su ogromne flote sastavljene od lembi, a kao dokaz njihove kvalitete govori činjenica da ih je rimska mornarica uvrstila u svoj pomoćni sastav. Postojale su i veće lembe, koje su Iliri opremali za rat ili za gusarenje u udaljenijem području.

Liburna

Bitka kod Akcija 31. g. pr. Kr., koja je osigurala Oktavijanu pobjedu, izvojevana je pokretljivošću i brzinom liburnskih ratnih brodova, tzv. liburna, koje su Liburni poslali u pomoć Oktavijanu. Ne samo da je liburna nakon Akcija ušla u stalni sastav rimske ratne flote, nego se naziv „liburna“ koristi općenito kao naziv za rimski ratni brod. Uvidjevši prednost brzih liburna nad teškim ratnim brodovima, Oktavijan je nakon bitke kod Akcija liburnske lađe učinio temeljnim, standardnim dijelom rimske flote. Liburna se spominje na brojnim mornaličkim natpisima svojim izvornim imenom ili latinskim opisnim izrazom bireme ("dvoveslarka").

Liburne troveslarke, imale su nosivost oko 230 tona i pogonsku snagu od 24 konjske snage u punom zaveslaju. Dužina im je bila do 45,5 m, širina najšireg para rebara lađe na samoj površini iznosila je 4,2 m, širina najšireg para rebara na palubi 5,5 m, a visina 6 m te je gazila nešto više od 2,5 m.  Svaka je liburna imala svoje ime, ali se ono nije urezivali niti upisivalo bojom na oplatu, već je bilo predstavljeno kipićem na provi broda.

Grčke trireme

Ova plovila su bila duga oko 50 m, širine 6 do 7 m te iste tolike prosječne visine i nosivosti 230 do 250 tona. Materijali koji su se koristili u konstrukciji bili su najčešće jelovina i cedrovina, a po potrebi i čempresovina te borovina. Grci su bojali svoje brodove živim bojama za razliku od Feničana, koji su svoje bojali u crno, a na pramcu su iscrtavali dva oka, koja su činila da brod podsjeća na ribu, ali su imala i stvarnu funkciju jer su tu rupe kroz koje se provlačio sidreni konop.

 Jedra su bila raznobojna i obrubljena kožom hijena ili tuljana, jer se vjerovalo da ti materijali odbijaju udarce gromova te su ih ratne trireme imale samo jedno, za razliku od trgovačkih grčkih brodova, koji su imali najčešće tri. Najubojitije oružje na triremi bio je rostrum, a osvojenim neprijateljskim rostrumima ukrašavale su se pobjedničke trireme.

Rimske trijere

Dužina trijera bila je oko 38 do 40 m, širina nešto više od 5 m, isto takva visina ili malo više. Pre­ma drugima, dužina je bila oko  50 m, širina 6 – 7 i tolika visina. Veslači u donjem redu imali su najkraća vesla, a oni u trećem redu nešto duža. Vesla i klupe bili su tako raspoređeni da je među njima bio razmak, pa nije dolazilo do sudaranja. Ratne trijere bile su lakše od trgovačkih, stoga i brže i pokretljivije. U glavnu napadačku opremu trijere spadao je čvrsto okovani kljun (embolon), jedna ili dvije grede okovane broncom ili željezom na provi uz morsku površinu.

Postojale su i trijere koje su prevozile vojnike i, prema Tukididu, ukrcavale su po 85 hoplita u punoj opremi, kao što je bilo i onih za prijevoz konja, pa je 60 veslača prevozilo 30 konja jer bi se tada broj veslača smanjio. Uoči bitke spustila bi se jedra. Korito bi se zaštitilo od udaraca konopima, pletivom, kožama i sličnim, a na krovu bi se načinile ograde radi zaštite od strijela. Znak za početak bitke bila je crvena zastava na zapovjednikovu brodu.