U staroj Grčkoj ples je imao značajnu prisutnost u svakodnevnom životu. Grci ne samo da su plesali u raznim prilikama, već su kao ples prepoznali i aktivnosti poput igranja loptom ili ritmičkih tjelesnih vježbi. Ples se starim Grcima činio prirodnim odgovorom tijela, uma i duše na glazbu. Spontano bi plesali na svadbama ili pijankama (simpoziji) ili bi izvodili unaprijed dogovorene koreografije kao što je primjer plesova zbora u starogrčkom kazalištu. Grčki plesovi su se mogli izvoditi pojedinačno ili u grupi. Mogli su ispričati priču, pokazati borilačke i atletske vještine, zabavljati goste ili oblikovati procesije i druge ključne dijelove vjerskih rituala.

Prve podatke o grčkim plesovima nalazimo kod Homera, koji ih je u svojim epovima Ilijadi i Odiseji na više mjesta opjevao. U Ilijadi opisuje Ahilov štit ukrašen trima skupinama dječaka i djevojčica koji plešu.

Prema predaji, najstariji ples uopće bio je kretskih Kureta, legendarnih pratilaca božice Reje, Velike Majke Zemlje i božice plodnosti. Ples Kureta bio je bučan, gotovo divlji ples sa skokovima uz lupanje oružjem i snažne krikove. Prema legendi, sama je božica Rea potaknula Kurete na taj ples kako bi njihovo zaglušno kretanje prigušilo plač njezina sina Zeusa i tako ga spasilo od oca Krona koji ga je htio progutati.

Učestali simbolički plesni oblik bilo je kolo kao magični krug. Jedno od najpoznatijih kola koje se plesalo u staroj Grčkoj nazivalo se geran – “ždral”. To mješovito kolo mladića i djevojaka podrijetlom je s Krete. Njegova vijugava i spiralna zaplitanja i otplitanja navela su mnoge autore da ga povežu s mitom o Tezeju i Arijadni.

U najljepše likovno i književno ovjekovječene ženske obredne plesove antike spadaju oni koji su obično obuhvaćeni zajedničkim nazivom “ples karijatida”. Karijatide su bile djevojke iz grada Karije na Peloponezu, kćeri iz uglednijih lakedemonskih obitelji, svećenice u hramu božice Artemide, koje su njoj u čast plesale na njezinoj godišnjoj svetkovini. Svečano odjevene djevojke s košarom na glavi svojim su otmjenim držanjem i dostojanstvenim kretanjem nadahnjivale starogrčke umjetnike da u kamen uklešu likove karijatida kakvi se još i danas koriste u arhitekturi kao ukrasni stupovi hramova i palača.

Najpoznatiji grčki borbeni ples s oružjem, koji se održao oko tri tisućljeća, zove se piriha. O postanku pirihe govore mnoge legende. U Sparti su stvarateljima pirihe smatrali mitske blizance Kastora i Poluksa, a njihov je ples na fruli pratila Atena Palada. U nekim su pak krajevima samu Atenu Paladu smatrali stvoriteljicom pirihe i govorili da ju je ona plesala nakon pobjede nad Titanima. Ponegdje su pronalazak pirihe pripisivali i bogu Dionizu, a neke legende govore da su ga izmislila ljudska bića. Tako je prema jednom mitu ovaj ples prvi izveo Ahilej pred lomačom umrlog Patrokla pa se ples nazvao pirihom jer pir na grčkom znači vatra. 

Zanimljivosti o grčkom plesu u antici možete pogledati i na fotografijama sa izložbe.