15 razloga zašto bi djeca trebala čitati knjige

Očigledna je činjenica da djeca i mladi danas sve manje čitaju, od knjige bježe kao vrag od tamjana, a čitanje iz zadovoljstva smatraju istinitim kao i postojanje Zubić Vile. Zašto je tako u ovome je trenutku manje bitno, važno je da nesklonost spram čitanja ne proizlazi iz prirode suvremene djece tehnološko-digitalne ere (čime se tumače njihove nesimpatije prema knjizi), već iz naučenosti da je čitanje dosadno, nezanimljivo, naporno i nekorisno. Isto kao što su naučili ne voljeti čitanje, mogu ga naučiti voljeti, stoga je korisno osvijestiti i artikulirati što je to privlačno u čitanju i zašto je ono korisno za um i duh. 

Od nepopularnosti čitanja gora je samo pozerska popularnost ili trend poziranja s knjigom.  Stoga je usađivanje istinske ljubavi prema čitanju preduvjet toga da djeca uranjaju u knjige kao u druge dimenzije, da se užive u fiktivne svjetove, da uživaju u virtuoznosti jezične arhitekture i da iz svega toga uistinu crpe hranu za jačanje svog mozga i prikupljaju materijal za izgradnju svoje osobnosti. 

1. Zato što je pristojnije reći korpulentan nego debeo (RJEČNIK I IZRAŽAVANJE)

Čitajući se prirodno i spontano (kakav razvoj jezika i treba biti) usvajaju različiti izrazi, širi se fond riječi i povećava sposobnost usmenog i pismenog izricanja vlastitih misli. Među djecom i mladima može se primijetiti naveliko upotrebljavanje jedne riječ pri opisivanju događaja, raspoloženja, uvjerenja i svijeta općenito, radi se o riječi ono: "Bili smo na igralištu i onda ono'', "A osjećam se ono","Nije mi to baš nešto jer ono'. Famozno ono postalo je univerzalni nadomjestak za prepričavanje zbivanja, ocrtavanje svog unutrašnjeg stanja i argumentiranje svog mišljenja. Čitanje je jedno od sredstava za pomicanje s mrtve jezične točke figurativno utjelovljene u neodređenoj riječi ono prema fleksibilnom jezičnom izražavanju i određenim sadržajima. 

2. Zato što ništa ne postoji dok to ne zamislimo (MIŠLJENJE – ZAMIŠLJANJE – MAŠTANJE)

Knjiga je medij koji nam ne servira gotovu sliku, za razliku od televizije koja nam pruža kompletan vizualni doživljaj, pri čemu mašti ne ostaje puno praznog prostora za popunjavanje i zamišljanje. Za vrijeme čitanja mozak nužno stvara predodžbe o pročitanome, riječima opisane likove i mjesta, pa čak i ponašanja i osjećaje, transformira u žive slike s oblicima i bojama i zvukovima; drugim riječima, za vrijeme čitanja mozak radi, a to što radi znači da uvježbava, trenira svoje sposobnosti. Čitanjem ove dvije rečenice - Tako smo veslali prema kopnu, iako teška srca, kao ljudi koji idu na stratište. Jer smo znali da će udaranje mora o obalu smrviti čamac na tisuću komada kad se približi obali (Defoe, Robinson Crusoe) – u glavi svakog čitatelja stvara se posebna slika onoga što piše, svi zamišljamo drugačiju sliku; usporedbe radi, gledanjem filma o Robinsonu Crusoeu svi upijamo istu sliku i nemamo potrebe upregnuti mozak sa svrhom konstruiranja vlastitih slika. 

3. Zato što neizrečeno sadrži više informacija od izrečenog (ČITANJE IZMEĐU REDOVA)

Kao što je poznato, pisci često prava značenja i prave poruke umataju u usporedbe, metafore i ostale stilske figure, zato čitanje zahtjeva interpretaciju. Doslovno napisano ima dublji smisao koji treba objasniti. Osjećao je da ga raznose na jezicima po cijelome Parizu (Honore de Balzac) znači, naravno, da su ga ogovarali. Djecu najviše treba podučiti upravo čitanju između redova; nisu navikli na tu dublju razinu čitanja i to je jedan od razloga zašto im čitanje nije interesantno. Jednom kada nauče tumačiti tekst u svojoj glavi, samo čitanje im postaje zanimljivije jer znaju knjigu pretvoriti u sugovornika, a samo čitanje u razgovor. Osim toga, djeca nisu bića sklona umnoj vegetaciji, oni vole otkrivati, dokučivati i spoznavati! A čitanje između redova omogućuje im upravo to! Uz to, to je korisna vještina i u stvarnome životu... 

4. Zato što važne stvari nisu podebljane (KONCENTRACIJA)

Knjiga se razlikuje od školskog udžbenika – u kojem je važno podebljano i dopunjeno slikom ili dijagramom; od novina – u kojima dominiraju slika, masni naslov i podebljan uvod; od filma – u kojem je sve serviranu za osjetilo vida. Čitajući knjigu osoba mora samostalno pratiti ''crvenu liniju'', nema nikakvih efekata koji joj u tome pomažu, postoji samo čisti tekst. Tako se vježba fokusiranost na predmet. Ukoliko želimo uhvatiti radnju, upoznati likove i otkriti poruke između redova, tijekom čitanja jednostavno moramo biti koncentrirani. Čitanje nam na određeni način nameće i uvjetuje koncentraciju. 

5. Zato što je Jules Verne najbolji turistički vodič (ČITAJUĆI PUTUJEMO)

Srednjovjekovna Engleska, suvremena Indija, revolucionarno doba Južne Amerike, Mars godine 3244., rudarski gradić u Australiji, 18. stoljeće, dno oceana... čitanje nam omogućuje da otputujemo bilo gdje i bilo kada. Budući da putovanje kroz vrijeme nije moguće, a putovanja duž prostora kugle zemaljske su poprilično skupa, čitanje je jedan od načina kako možemo doživjeti različita mjesta i uživjeti se u život prošlih vremena. Što sve može biti izrazito poučno! 

6. Kako bi se naučilo da je kumis ukiseljeno kobilje mlijeko (UČENJE)

Dok čitamo iz zadovoljstva, razne se informacija bez ikakvog napora uglave u trajnome pamćenju. Ni kapi znoja nismo prolili, a punimo se znanjem kao enciklopedija! Gdje djeca i mladi mogu naučiti što je kibuc, što lepra, a što znači osupnut, ako ne tijekom čitanja iz razonode. 

7. Zato što i Pero Kvržica može biti uzor (STJECANJE UZORA)

Likovi iz knjiga mogu biti uzori. Dijete koje je naučeno čitati, kao primjer poželjnih osobina može odabrati nekog knjiškog junaka, može se poistovjeti s njime/njome i  poželjeti ga/je u određenoj mjeri imitirati. Trenutno dominantnim skupinama uzora - nogometašima i zvijezdama - ne bi škodilo malo književne konkurencije. 

8. Zato što je Kishon duhovitiji od sapunica (RAZVOJ (INTELIGENTNOG) HUMORA)

Knjige često pružaju jednu dobru, zdravu satiru, inteligentno ismijavanje života, ljudskog ponašanja, ljudske gluposti, zabluda, itd. Taj duhoviti cinizam čitatelju pomaže da si postavi  neka pitanja o društvu u kojem živi, kao i o sebi samome, te da se uzdigne iznad apsurdnosti svoga vremena. Genijalan primjer toga je Carevo novo ruho Hansa Christiana Andersena koje tematizira univerzalnu apsurdnost – vjerovanje ljudi u laž koju govori autoritet, iako je istina očigledna. U ovome primjeru laž je da car ima predivnu novu odjeću, a istina je da je car gol; iako svi vide njegovo nago tijelo, dive se njegovoj odjeći i postaju uvjereni da je car doista obučen. Svi osim jednog dječaka koji je viknuo: "Car je gol!" Ovakvi domišljati književni primjeri svakako pozitivno djeluju na razvoj duhovitosti kod djece i mladih. 

9. Zato što nas zanima tko je ubio Rogera Ackroyda (ZNATIŽELJA)

Svaki odlomak, svaka stranica novo je iščekivanje razvoja događaja. Naravno, ima i dosadnih, nečitljivih knjiga, no dobre knjige čitatelja uvlače u napetost koja se dodatno stimulira time što knjigu najčešće ne možemo pročitati u jednome danu, nego moramo rascjepkati čitanje na nekoliko dana i time odlagati zadovoljavanje znatiželje. Ukoliko dijete zavoli čitanje, bit će nagrađeno onim osjećajem kada se knjiga jednostavno ne može ispustiti iz ruku... i postajat će sve ovisnije o tom opojnom osjećaju zbog kojeg se zaboravlja na vrijeme. 

10. Kako bismo suosjećali sa Sadako (RAZMIJEVANJE DRUGIH)

Knjige nam, kao rijetko koji medij, omogućuju da se privremeno nastanimo u tijelu i duši druge osobe. Vidimo stvari njezinim očima, osjećamo njezine probleme, potreseni smo tragičnim događajima iz njezina života i radujemo se njezinom uspjehu. Promjena perspektive i uživljavanje u tuđi identitet doprinose razvoju empatije i sposobnosti razumijevanja drugih ljudi. 

11. Kako jednoga dana ne bismo plaćali psihijatra (RAZMUMIJEVANJE SEBE)

''Pri pravilnom korištenju'', čitanje je metoda samoterapije. Kroz knjigu ne zavirujemo samo u fiktivne svjetove, već i u sebe, ona nas potiče na promišljanje o nama samima, čime postojeće probleme ne guramo pod tepih naše podsvijesti nego ih iznosima na svijetlo kako bismo ih sagledali i o njima razmislili, što je zdravije od ignoriranja. 

12. Kako bismo istovremeno mogli biti i kraljević i prosjak (BITI NETKO DRUGI)

Ljudi vole maskenbale jer im omogućuju svojevrsnu igru promjene identiteta. Pri ulasku u svijet knjige, čitatelj navlači razne maske i uživa promatrajući predstavu u kojoj, preko uživljenosti u likove čije maske nosi, istovremeno glumi. Tako je čitanje uvijek maskenbal, beskrajna potencija da mijenjamo lica, boju kože, spol, dob, svjetonazor... 

13. Zato što nas Petar Pan može uvjeriti da možemo letjeti (INSPIRACIJA I MOTIVACIJA)

Vjerujem da su mnogi u dječjoj dobi bili skeptični prema rečenoj im činjenici da ljudi ne mogu letjeti te da su potajno smatrali da bi oni ipak možda mogli zamahati rukama, umjesto krilima, i postići isti efekt. Čitanje često pruža nekakvo nadahnuće, stvarajući u čitatelja osjećaj o nepostojanju nemogućeg, dajući mu inspiraciju i vjeru u ostvarenje snova. 

14. Kako bismo uočili da treba prihvatiti ružno pače, a ne čekati da postane labud (KRITIČKO MIŠLJENJE)

Djecu treba naučiti da prema pročitanome budu sumnjičavi te da problematiziraju događanja i osobine likova. Bajka o ružnome pačetu jedan je primjer koji može poslužiti kao poticaj za kritičko promišljanje. Kao ružno pače, nije bio prihvaćen u svojoj okolini, odbacili su ga i rugali mu se; kada je postao labud, svi su se divili njegovoj ljepoti. Ova bajka može biti poticaj za razgovor s djetetom o  vanjskom izgledu, o načinu na koji prosuđujemo ljude i o kriterijima na temelju kojih ih prihvaćamo ili odbacujemo. Roditelji trebaju potaknuti kritičko mišljenje i pokazati djetetu kako da kritički misli, a kasnije će ono nastaviti samo. 

15. Da nas ne bi bilo briga jer čudno izgledamo čitajući knjigu u tramvaju (HRPA SPOREDNIH RAZLOGA)  

Također, da bismo znali pretraživati katalog knjižnice, kako bismo uživali u mirisu papira, bili neovisni o baterijama i struji, da ne doživimo infarkt ako profesorica iz Hrvatskoga jezika u srednjoj školi za lektiru zada Jadnike koji imaju preko 1000 stranica, kako ne bismo mislili da Coelho radi u Jani, a da je Meša Selimović prepisao knjigu s Facebooka.

IZVOR: www. klokanica.hr