Premda su vjere nastale u različitim vremenima, kulturama, tradicijama one u konačnici odražavaju ljudsku čežnju za životom koji je temeljna ljudska vrijednost. Ljudi u svijetu nisu imali, niti imaju jedinstven pogled na život koji možemo sažeti  u poznatim pitanjima: odakle dolazi život? kada počinje? kada završava? kome pripada ljudsko dostojanstvo i pravo na život?... Različiti odgovori na ova pitanja često su razlog mnogim nepravdama, razaranjima, ratovima, ubojstvima, mržnjama...

Vjere ljudski život stavljaju u Božje ruke: nitko nema pravo dirati u ljudski život osim onoga tko ga je stvorio, tj. Bog. Međutim, i među različitim vjerama postoje različita tumečenja ljudskog dostojanstva... Upravo zato je važno govoriti o skladu među vjerama... Njihov temeljni sklad nije u stapanju različitih vjera u jednu veliku vjeru,  već u obrani dostojanstva svih ljudi bez obzira na razlike u vjeri, rasi, narodnosti ili ideološkim uvjerenjima.

Dostojastvo čovjeka je živjeti život dostojan čovjeka: u slobodi, u miru, u stavaranju, u ostvarivanju osnovnih životnih potreba za hranom, odjećom, smještajem, poslom i školovanjem, u ljubavi, u poštivanju drugih i drugačijih...

U Asizu je 27. listopada 1987. održan prvi put u povijesti molitveni susret više od šezdest predstavnika dvanaest velikih religija svijeta. Skup je sazvao pokojni papa sv. Ivan Pavao  II (Drugi). Na tom se skupu nije govorilo niti raspravljalo... nego se molilo – svatko prema svojoj vjerskoj tradiciji – za jednu konkretnu nakanu: za mir u svijetu... zato što je mir u temelju poštivanja svakog ljudskog dostojanstva.