Dragi oče Ante,

bio si misionar ljubavi. Često si vozio bicikl dok si obraćao i pokrštavao ljude u Indiji. I zato, hvala ti oče Ante što si bio ustrajan u širenju vjere i ljubavi.

Tvoja Petra

PETRA VERAJA, 1.e

Dragi moj oče Ante,

ja sam djevojčica po imenu Kjara. Idem u drugi razred i živim u velikoj obitelji baš kao što si i ti živio. O tvojoj dobroti i velikom srcu slušam priče od malih nogu. Znam da si život posvetio siromašnima. Živio si daleko od svog rodnog kraja i od svoje majke. Uvijek sam razmišljala kakav je bio tvoj život u tuđini. Znam da te je kroz život vodila ljubav prema Isusu jer sam jednom pročitala kako si rekao:“ Isuse,  samo dušu mi daj, sve ostalo uzmi...“. Dragi Isus ti je dao dušu, koju si ostavio svima nama da nas vodi kroz život i da živimo po tvojim načelima. Hvala ti jer si velik, jer nam šalješ svoj blagoslov s neba i jer nam ne daš da gubimo vjeru i nadu u bolje sutra. 

Voli te tvoja Kjara.

KJARA KEŽIĆ, 2.e

Dragi oče Ante Gabriću,

ja sam jedan dječak iz tvog rodnog Metkovića. Zovem se Niko i idem u drugi razred. Davno sam čuo za tebe i žao mi je što te nisam upoznao. Iako više nisi s nama, znam da nas gledaš i čuvaš s neba. Sigurno si sada u Raju jer si činio dobra djela. Mene baš zanima kako ti je tamo. I ja ću se truditi biti dobar pa da jednog dana budem s tobom u Raju.

Molim te,  moli za mene i moju obitelj.

Tvoj Niko

NIKO ŠEŠELJ, 2.e

Dragi oče Ante!

Ja sam Antea. Imam 9 godina. Živim u Metkoviću, u Dubrovačkoj ulici br.76. Puno sam slušala o tebi. Čula sam da si pomagao siromašnima u Indiji. Htjela bih biti poput tebe. Što trebam učiniti da postanem kao ti?

Znam da si jako rano napustio svoju domovinu i otišao služiti siromašnima u Indiji. Svoj si ugodan život zamijenio onim punim neimaštine, odricanja i bijede. Dobro utrte putove u domovini zamijenio si nekim puteljcima za koje nisi ni znao kuda vode. Automobili tamo nisu mogli voziti, a često ni bicikl kojeg si mnogo puta, zbog blata, morao nositi na svojim ramenima. Bez obzira što ponekad ni sam nisi znao u kojem se dijelu Indije nalaziš, kad bi ugledao siromašne, znao bi da si na pravom mjestu. Uspio si im izgraditi sirotišta, bolnice i škole i vratiti nadu i osmijehe na lica.

Tebe danas nema među njima, ali tvoji sljedbenici njeguju tvoje ideje, čuvaju tvoj grob na kojem se često mole, a njihove molitve, po tvom zagovoru, mnogo puta budu uslišane.

Voli te tvoja

Antea

ANTEA GUJINOVIĆ, 3.e

Dragi oče Ante,

jako si milosrdan. Po cijele dane moliš Boga da svijet bude što bolji.

Išao si u Indiju, a na tom putu bicikl se više vozio na tebi nego ti na njemu. U Indiji si pravio nasipe i učio ih praviti cigle od blata. Uvijek si uzimao sebi samo ostatke hrane, a djeci i drugima davao sebe. Što god si imao dijelio si s drugima. Ponosim se tobom jer širiš radosnu vijest Gospodnju.

Ponosan sam jer si iz mog grada. Ti si uvijek bio najbolji graditelj Božjeg kraljevstva.

MATE IVANKOVIĆ, 3.e

Dragi oče Ante!

Htio si obratiti čitavu Indiju, a uspio si tek nekoliko tisuća. Htio si prokrčiti džungle i donijeti radost u svako selo, a stigao si tek do njih desetak. Htio si sagraditi bezbroj škola, bolnica, crkva, kapelica, a uspio si tek izbrojiv broj. Ljubav kojom si sve preobražavao ostaje znana Kristu za kojega si živio i onima u kojima si ga susretao. Nakon velike poplave u Indiji krajem sedamdesetih godina hranio 22 000 djece. Po najvećem nevremenu hodao si 30 kilometara kako  bi jednom vjerniku dao posljednju pomast. Talentiranu djecu si slao na dodatna školovanja. Za udovice, koje su prognane iz društva, osnovao si im dom. Uskoro postaješ blaženikom. Zanosno si propovijedao o Isusu Kristu. Ti si isusovac i misionar, ti si naš uzor.

MARIJETA BARTULOVIĆ, 3.e

Dragi moj patere Gabriću!

Nisam te nikad srela, no o tebi sam mnogo čula te sam te jako zavoljela. Ovim pismom želim te zamoliti za pomoć za moju domovinu. Poteškoća je  mnogo. Budućnost nam je nesigurna. Sve je više nemira, bolesti i gladi. Malo se mogu vidjeti radosna lica i otvorena srca. Sve se manje čuje molitva i pjesma. Molim te, moli Gospodina za nas!

FRANCISKA VERAJA, 3.e

Dragi oče Ante,

nemam dovoljno riječi u svom skromnom rječniku da ti se zahvalim. Želim ti reći „hvala“ za nesebični trud, rad i žrtvu za čovjeka. Za onoga malog, siromašnog, običnog čovjeka. Toliku muku, odricanje i žrtvu može učiniti samo čovjek pun vjere i ljubavi. Molim te oče Ante, oprosti mi što sam se drznula tražiti od tebe savjet i snagu protkanu Božjom pomoći. Znam da svi nešto traže, ali i ja bih uistinu željela postati bolji čovjek. Htjela bih biti bolja ponajprije prema bližnjima i potrebitima, baš kao što si ti to bio. Još te molim da čuvaš svoje neretvanske ljude. Pazi na nas odozgo, s neba. Sad si nam još bliži. Ponosni smo na tebe i očekujemo da te proglase blaženim.

Tvoja Dora

DORA ARAPOVIĆ, 7.e

Dragi oče Ante Gabriću,

bliži se tvoj dan, tvoj 101. rođendan. Ti si još uvijek s nama jer legende nikada ne umiru. Zauvijek si promijenio mnoge živote, uključujući i moj. Živiš u našim srcima. Mislim da bi ti se svidio ponovni dolazak u tvoj voljeni Metković. Ovdje bi te dočekale otvorene ruke i srca. Životna misija ti je bila da pomažeš gladnima i bolesnima, a ti si učinio puno više.

Najsretniji rođendan želi ti i srdačno te pozdravlja Matija!

                                                                           MATIJA DOMINIKOVIĆ, 7.e

Dragi oče Ante,

ubrzo će Vaš 101. rođendan. Svi se veselimo tome. Sada je vrijeme kada se o Vama priča, kada se o Vama piše i čita. Vaše izreke, Vaša djela, Vaše riječi… Sve je to u našim srcima. Ne možemo zaboraviti ni Vaš slavni bicikl. Kažu da ste ga više nosili nego vozili. Puno ste pomagali siromašnima iz Indije. Vi ste naš put. Budemo li Vas pratili, doći ćemo do cilja.

ELENA PERDEDA, 7.d

Dragi moj oče Ante Gabriću,

voljela bih da sam te i ja mogla upoznati i da barem jednoga dana osjetim onu tvoju dobrotu u svome srcu. Dosta sam toga čula o tebi. Svima nama si veliki uzor. Pomagao si i širio Božju riječ gdje god bi se pojavio. Nikad nisi bio umoran, nikad se ni na što nisi žalio. Uvijek si bio nasmijan i nosio osmijeh na lica mnogih tužnih i nesretnih ljudi. Meni je najdraže to što si iz Metkovića. Uvijek si hvalio naš grad i našu rijeku Neretvu, a oni su na tebe i danas ponosni. Ti nisi umro. Ti si heroj koji će zauvijek ostati u našim srcima. Puno ti pozdrava šaljem i molim se za tebe…

 Tvoja Iva

IVA BJELIŠ, 7.d

Dragi moj oče Ante Gabriću!

Kad sam se ja rodila, ti si već dugo bio poznata osoba. Kako to znam? O tebi i o tvome misionarskom radu u dalekoj Indiji pričala mi je moja baka, a puno toga čula sam i u školi. Meni je dovoljno pogledati sličicu s tvojim plemenitim likom. Sve mi je onda poput sunca jasno. Ispaćeno, naborano lice najbolji je dokaz svega što si uradio za siromašne u Indiji, a posebno za djecu. Jako bih bila sretna da te mogu upoznati, popričati o tvojim nezaboravnim milosrdnim djelima, o tvom biciklu, o tvojoj poniznosti. Pitam se, bi li mi srce puklo kad bi me pogledao svojim toplim očima. Poput svih Metkovaca, i ja sam ponosna što si potekao iz naše lijepe doline Neretve. Ne preostaje mi ništa drugo nego da se ponekad pomolim da te što prije proglase blaženim. Vjerujem da si ti već naš zagovornik kod dobroga Boga.

Puno te voli i od srca te pozdravlja tvoja mala Metkovka Amanda.

AMANDA ĆOPIĆ, 5.f

Dragi oče Ante,

prošle sam godine, kada smo u školi slavili tvoj 100. rođendan, saznala mnogo o tebi. Posebno me dirnuo tvoj oproštaj s našom dolinom, rastanak s roditeljima. Tebi u čast išla sam na biciklijadu. Noge su me zaboljele već nakon dva sata, a kako je tek tebi bilo… No, ti nisi odustajao. Pomagao si svima oko sebe. Gubavce i mnoge druge bolesnike koje su svi odbacivali ti si liječio. Nisi se bojao hoćeš li dobiti neku bolest jer si vjerovao u Boga. Gladne si nahranio i hranom i vjerom. Molim te, nahrani i moj svijet. Moli za to da bude pravedan i pun ljubavi. Budi uvijek uz nas i usmjeravaj nas putem koji vodi u vječni život. Potiči one koji nemaju vjere u sebe i one koji nemaju vjere u Isusa. Imam još mnogo molbi za tebe, ali ti i sam znaš što je najbolje za nas. Vjerujem u tebe! Ponosna sam što je jedan takav čovjek iz moga Metkovića.

                                                                                         Tvoja Iva

                                                                                       IVA MIJIĆ, 5.d

Dragi oče Ante,

pišem ti ovo pismo zahvale za sve što si učinio za nas. Od tebe sam puno naučila. Shvatila sam da uvijek treba pomagati drugima, osobito kad im je teško. Tvoja ljubav i vjera u druge potaknula ih je da čine ono što vole i da učvrste svoju vjeru u Boga. Dragi Bog će te sigurno nagraditi zbog tvojih dobrih djela. Iako nisi više s nama tjelesno, znam da ćeš uvijek biti tu  duhovno jer će tvoje riječi i tvoji savjeti ostati zapamćeni, i na papiri i u srcu. Svaki put kada budemo čitali o tebi, sjetit ćemo se što si sve radio i kroz što si prolazio. Sjetit ćemo se i tvoga bicikla koji te vozio kroz mnoge avanture tvoga života. Oče, ti si nam u svoje vrijeme pokazao kako biti pravim kršćaninom. Moli za nas, za sve ljude kojim je teško, bolesnike, mrtvu dječicu koja nisu osjetila što je to majčina, bratska, prijateljska ljubav. Budi siguran da ćeš uvijek ostati u našim srcima i da te nikada nećemo zaboraviti.

         Tvoja Iva

                                                                                       IVA ARAMBAŠIĆ, 6.c

Dragi oče Ante!

Zovem se Ana i rođena sam u kršćanskoj obitelji u Vašem rodnom gradu Metkoviću. Od malih nogu idem u crkvu, molim i pjevam. Roditelji me uče da sve ljude treba voljeti bez obzira na rasu, vjeru i jezik. To ste i Vi radili. Majka mi često prepričava kako je posjećivala Vašu sestru Anu i nosila na poštu njezina pisma namijenjena Vama. Uvijek to rado slušam. Bili ste vrlo mladi kad ste otišli pomagati drugima. Mislim da bi se svi trebali ugledati na Vas. Boravili ste s gladnom, siromašnom i bolesnom djecom. Na tom Vašem putu najviše Vam je pomogla vjera u Boga, vjera koju ste prenosili drugima. Vjerujem da i drugi uz molitvu i pjesmu mogu biti slični Vama. Sviđaju mi se sve Vaše izreke, ali nekako me najviše veseli kad se sjetim riječi: „Sve je slađe kad se dijeli, kad se daje. I darovi i život! Najslađe je kad sve možeš dati. To je poruka Kalvarije.“ Voljela bih da sam Vas i ja mogla upoznati, ali nisam tužna. Sretna sam jer i ja mogu učiniti nešto za Vas – moliti se da Vas proglase blaženim!

Vaša Ana

ANA PUTICA, 7.d

Dragi oče Ante,

pozdravljam Vas iz Vašega rodnoga Metkovića. Baš poput Vas i ja sam ministrant u Župi sv. Ilije. U školi i u crkvi puno sam slušao o Vama pa sam Vam odlučio napisati pismo. Znam da ste to puno voljeli. Divim se Vašoj hrabrosti i ljubavi prema indijskome narodu kojem ste nesebično pomagali i čijim ste ljudima približili Isusa. Divim se Vašem životu u najsiromašnijem dijelu svijeta. Najviše me dirnulo to što ste mnogoj djeci, koja nisu znala ni čitati ni pisati, napravili škole i pomogli im da dalje krenu u život. Dragi oče, hvala Vam na svemu što ste dali indijskome narodu, ali i Vašoj domovini. Svi smo ponosni na Vas i svaki dan molimo dragoga Boga da Vas proglase blaženim.

Vaš Petar

PETAR OBRADOVIĆ, 7.d

Dragi oče,

pišem ti ovo pismo jer je to najbolji način da ti zahvalim na tvome snažnome utjecaju na čovječanstvo. Svima si pokazao da vjera nije „đir“, nego da nam je svakodnevno potrebna i da bez nje ne možemo. Ti si pomagao svima, a nije ti nikad bilo važno koje su vjere ili rase. Mnogima si baš ti idol, ali ne uspijeva im u potpunosti ugledati se u tebe jer ti si jedinstven. Malo je ljudi poput tebe. Iskreno, jedva čekam da te proglase blaženim jer tko zna koliko ćeš tada ljudi prosvijetliti i usmjeriti ih na put pomaganja i volontiranja. Oče, znaj da si naš ponos i da se molimo za tebe svaki dan. Volimo te.

Tvoj Marko

MARKO VOLAREVIĆ, 7.e

Dragi oče Ante,

nikad te nisam upoznala, ali čula sam najbolje o tebi, nikad nisam razgovarala s tobom, ali čula sam da si mudro govorio… Iz priča drugih shvatila sam da si bio dobra osoba, osoba vrijedna divljenja. Bio si jako dobar i plemenit, i baš uvijek ti je bila važnija tuđa sreća. Kada bi nemoćni bili sretni, ti bi bio još sretniji. Bio si jedinstven i jednostavan, zato su te svi voljeli, zato ti se i danas dive. Pomagao si drugima, hranio ih, učio ih Božjem putu… Sve ljude smatrao si svojom braćom. Zbog tvojih djela, zbog tvoje ljubavi, tolerancije i nesebičnosti, dragi oče, svaki dan se molim da postaneš blažen i da bude što više ljudi sličnih tebi. Sretan rođendan želi ti Katarina.

KATARINA PRATEŽINA, 7.e

Dragi oče Ante,

ne znam koje bi riječi upotrijebilo ovo trinaestogodišnje dijete za obraćanje tako velikom čovjeku. Ne postoje riječi kojima bi ti bilo tko mogao zahvaliti za sve što si napravio. Bio si jedan veoma pošten i hrabar čovjek, koji je pomagao ljudima u najtežim trenutcima njihovih života. Isticao si se kao misionar. Često si svoj život ugrožavao kako bi spasio nečiji. Izgradio si mnoge škole, bolnice, crkve… A najvažnije od svega, ljudskim si srcima dao jedan vezivni materijal – ljubav. Po svijetu si ostavio tragove zbog svoga posebnog načina života. Da je barem više ljudi na ovom svijetu poput tebe. Prošle smo godine u našoj školi obilježavali stotu godišnjicu tvoga rođenja. Puno je učenika proučavalo tvoj život i svima su se svidjele činjenice na koje smo naišli. Ti veliki čovječe, hvala ti na svemu, od sveg srca hvala!

Tvoja Marinela

                     MARINELA PERIĆ, 7.f

Dragi oče Ante,

znaš da život nosi nevolje i uspjehe. Ti si smjelo koračao tim životnim putem, imao si svoj cilj - pomoći drugome u najtežim trenutcima. Tebe je samo Bog poslao, i čuvao. U Indiju si donio dašak svoga rodnog kraja. Prenio si im sve što si ti naučio ovdje u dolini Neretve. Voljeli su te svi, a najviše djeca. Naučio si ljude vjerovati u pravoga Boga, usmjeriti ih na pravi put.

Ja imam brata koji bi želio biti misionar poput tebe. I sam zna koliko je to teško, ali vjeruje da će ga Bog čuvati i dati mu dati snage da, poput tebe, ostvari svoj životni cilj pomaganja i širenja dobrote. Za sva tvoja dobra zna cijeli svijet i svi su ti zahvalni. A mi tvoji sumještani smo izrazito ponosni na tebe. Hvala, hvala na svemu. Vjera čini čuda!

                                                                                                               Tvoja Marija

       MARIJA ROMIĆ, 8.c

Dragi oče Ante,

ovo ti pismo upućujem točno na tvoj sto prvi rođendan. Iako fizički više nisi među nama, ti si zapravo uvijek s nama, pogotovo sa svojim neretvanskim pukom iz kojega si potekao. Znam da si sada u raju sa svim svetima i s Isusom.

Znam da si skoro cijeli svoj život bio u Indiji, pomagao onima kojima je pomoć potrebna, otvarao škole, bolnice, mnoge zaklade, da si napravio mnoga čuda pomažući tom siromašnom narodu. Znam da si zanosno pričao o Isusu Kristu, da si živio „živu vjeru“ ljubeći Boga u bližnjemu svome.

Dragi oče, molim te pomozi bolesnima, siromašnima, ratom ugroženim ljudima jer ih ima jako puno, a posebno te molim za naš hrvatski puk da ide putem mira i ljubavi.

Na kraju , molim ti se  za sebe da mi pomogneš da idem pravim putem u život.

Molim te za svoju obitelj, da ostane čvrsta i kršćanska,

                                                               tvoj Metkovčanin

DOMAGOJ BJELIŠ, 8.d

Dragi oče,

pišem ti pismo jer se u ove dane rado prisjetim tvojih djela i jer ti želim iskazati zahvalnost.

Divim se svim tvojim postupcima i želim slijediti put jednoga tako mudrog i plemenitog čovjeka. Nažalost, mnogo se toga promijenilo. Ljudima su danas posao i osobni užitci na prvom mjestu. Uopće se  ne brinu o svojoj vjeri i često je izostavljaju. Isto su tako zaboravili važnost molitve i dobrih djela za svoju dušu. Žalosna sam jer živim u takvom svijetu. No ipak, svake se godine rado prisjećamo dana tvog rođenja i barem se u te dane pokušavamo promijeniti nabolje i biti svjesni svojih postupaka. Zato u ovom svijetu nedostaje  jedan Ante Gabrić. Treba nam netko da nas potakne da postanemo bolji ljudi i naučimo ljubiti.

Zato ti hvala jer si cijeli svoj život posvetio da bismo, barem u ove dane, bili svjesni blaga iz svoga rodnog grada!

                                                                          MARIJA KOMPAR, 8.d 

Oče Ante,        

čini se da je dobrih ljudi sve manje, ali uvijek se nađe netko tko će pomoći bolesnima i siromašnima, ljudima koji traže sebe jer su bez samopouzdanja i vjere. Ti si taj koji se posvetio pomaganju drugima, preobraćanju ljudi na prave putove. Uvijek si i u svemu gledao onu dobru stranu. Rekao si: “Izgleda da sam sreću i veselje djetinjstva nosio kroz cijeli svoj život. Bila mi je to silna pomoć u najtežim životnim trenucima.“ Zato svaki čovjek treba ostaviti malo djetinjstva u sebi i tu dječju dobrotu jer ljubav pokreće čovjeka i čitav svijet.

                                                         JELENA JURKOVIĆ, 8.e