Našom zlatnom dolinom

Drugaši naše škole (2.a i 2.b) sa svojim učiteljicama Anom Barbir i Josipom Jelčić prošli su tjedan bili na terenskoj nastavi s ciljem upoznavanja našeg užeg zavičaja tj. Doline Neretve. Bio je to i prvi cjelodnevni izvanučionički dan.

Sve je prštalo od uzbuđenja, slatkog iščekivanja, unutarnjeg pozitivnog nemira i ushićenja. Od njih 42 tek ih je nekoliko ranije plovilo drevnom neretvanskom lađom.

Njihova su lica govorila više od riječi. Od ukrcavanja u lađe, stavljanja pojaseva za spašavanje, plovidbe zavičajnom rječicom Mislinom, susretanja s pticama močvaricama gakom i kormoranom, susretanja sa bezbroj mirnih močvarnih ljepotana lopoča i lokvanja do plovidbe bajkovitim jezerom Kuti, sve je bilo divno i djeca su promatrala s ushićenjem. Na izletištu u Badžuli susreli su se s nepoznatim pticama – paunom, pijetlom, patkom , guskom i njihovim pernatim družicama. A tek kad su vidjeli bijelog magarca! Sve je to bilo na lijevoj obali naše drage rijeke Neretve.

Na desnoj obali Neretve slijedila su nova ushićenja krajolikom, rječicom Norin, okolnim brdima, močvarama s puno raslinja trske (zavičajnog imena kosač), makije, Desanskim jezerom, prirodnim biserom Modrim okom, rječicom Desankom i Crnom rijekom do ušća Neretve u divno Jadransko more. U pijesku, gdje se spajaju i vole rijeka i more, veselju nije bilo kraja. Trčali su bosonogi, bacali se nasumice, gradili kule, igrali odbojku, ragbi...

Složili su se da je naša divna Dolina Neretve neprocjenjivo bogatstvo koje treba još upoznavati, istraživati, posjećivati, čuvati i VOLJETI jer je naša. Na kraju dana učenici s učiteljicama su se zahvaljivali vodički Željki i super vozaču Mirku. Poručili su svima: " Dođite!"