Nakon uvodne pjesme Stoji grad Hrvoja Hegedušića, učenici metkovskih škola čitali su prigodne tekstove posvećene Vukovaru, gradu heroju. Svoje emotivno Pismo Vukovaru pročitala je Lana Oršulić, učenica 8.e razreda naše škole, poručivši Vukovaru da nikada neće zaboraviti njegove rane, suze ni tuge.

Nakon nje, stihove gimnazijalke Ane Raić Upali svijeću za Vukovar pročitao je njezin kolega Ivan Bebić. „Vukovar je grad heroja, grad koji je neuništiv. Iako su njegove ulice razorene, njegovo srce i dalje kuca“, poručila je u svom tekstu pod naslovom Grad heroja Ema Vidović, učenica 8.d razreda naše škole. Ivana Sršen iz Srednje škole Metković napisala je tekst Vukovar - grad koji živi, a umjesto nje pročitao ga je Anto Grmača. Na samome kraju programa, koji je vodila Jadranka Bulić, predstavljena je i pjesma Vukovar našega sugrađanina Branke Medaka.

I u našoj školi prisjetili smo se Vukovara. O njemu smo razgovarali u sklopu pojedinih predmeta, pisali smo Vukovaru, izrađivali plakate, gledali smo filmove, prezentacije i slušali predavanja o gradu heroju.

18. studenoga s dubokim poštovanjem upalili smo i svijeće u holu naše škole ispred centralnoga panoa koji je sa svojim učenicima uredio učitelj Likovne kulture Ante Leko. Neka i svjetlost naših svijeća svijetli za naš Vukovar i za sve branitelje koji su branili taj herojski grad kako bismo mi danas živjeli u slobodi.

GRAD HEROJA

         Vukovar je grad heroja, grad koji je neuništiv. Iako su njegove ulice razorene, njegovo srce i dalje snažno kuca.

         Tijekom ratnih godina, slike iz grada bile su stravične. Razrušene kuće u kojima su nekad živjele sretne obitelji u miru i slobodi… ne razmišljajući što će se dogoditi. Prizori gladne, prognane djece. Djece koja su nekad veselo išla u školu, igrala se s vršnjacima, smijala se, a danas... Danas ih se s tugom u očima prisjećaju roditelji, prijatelji, obitelj. Ulice u kojima su se igrali nisu se mogle suprotstaviti granatama mržnje, zlobe i prijezira. Ne smijemo zaboraviti hrabre ljude koji su bili spremni boriti se za Vukovar i Hrvatsku do zadnje kapi krvi. S boli u grudima klanjamo se ispred njihovih križeva i palimo svijeće. I danas, gledam taj veličanstveni grad, slušam Dunav kako tiho šumi, priča o svim doživljajima i strahotama koje je vidio. O svim neprospavanim noćima, o krikovima ljudi koji su nedužno ubijeni, o djeci koja su ostala bez roditelja...

         Vukovare, hvala Ti na svemu, sutra je Tvoj dan. Ponosno dočekaj sve koji će Te doći posjetiti, a mi ćemo isto u svome gradu za Tebe upaliti svijeću. Neka njezin plamen osvijetli sjećanje na Tvoju žrtvu i na slobodu u kojoj zbog Tebe živimo.

Ema Vidović, 8.d

PISMO VUKOVARU

Pišem pismo tebi, prelijepi grade Vukovaru, tebi koji ponosno stojiš na pragu moje domovine, tebi koji si se digao iz pepela, koji me učiš što je nada, koji me učiš kako jako moram voljeti svoju domovinu… Tebi, grade heroju, koji mi tiho šapućeš da nikada ne zaboravim sve suze tužnih majki, očeva i djece… svu krv koja je u tebi prolivena da bih ja danas mogla živjeti u slobodi.

    Uvijek kad se tebe sjetim, hrabri grade, preplave me osjećaji tuge i bijesa, ali i sreće i ponosa… Zato je tako teško iskazati riječima sve ono što bih ti htjela napisati, sve ono što bih te htjela pitati. Pitanja sama naviru… Htjela bih te pitati, grade ranjeni, jesi li oprostio? Jesi li zaboravio svu patnju, tugu i nepravdu kroz koju si prošao? Bole li te jecaji koji se noću čuju kroz tvoje ulice, jecaji tužnih majki koje još uvijek traže svoju djecu? Jesu li tvoje ulice oprostile zločincima koji su ubijali nevine ljude, bolesnike u bolnicama, djecu koja nikome ništa nisu skrivila? Jesi li oprostio onima koji su tvojoj djeci ukrali djetinjstvo, nevinost igre, prve ljubavi? Sjećaš li se imena svih onih koji su te branili, koji su te oslobodili, koji su svoj život dali za te i za Hrvatsku? Je li ti teško nositi na leđima onih 938 križeva koji te svakodnevno podsjećaju na sve što si prošao?

      Želim ti reći da sam ponosna na tebe… i ne zaboravljam, i nikada neću zaboraviti ni jednu suzu prolivenu za tebe, neću zaboraviti nijednu tvoju suzu, nijednu tvoju ranu, nijednu tvoju tugu…

    Sve ću pamtiti i uvijek ću biti zahvalna tebi, grade junaka, i svim tvojim hrabrim ljudima koji su svoj život dali za moju slobodu i slobodu svih ljudi u ovoj našoj lijepoj domovini. Danas ću, grade, i tebi i njima ponovno upaliti svijeću i s ponosom ću vas i dalje nositi u srcu. Baš kao što jedna pjesma kaže:

„Iz krvi i bola

 niknut će cvijeće

i nikada narod

 zaboravit neće

Vukovar!“

Lana Oršulić, 8.e

VUKOVAR – GRAD HEROJA

Vukovare, grade heroja,

Pun si patnje, ponosa i bola.

Vukovare, bio si razoren,

U srcima našim nikad prežaljen.

Vodotoranj tvoj simbol je rata,

Gledao je kako ljude strah hvata.

Ali branitelji tvoji nisu se dali,

Hrabro su u obranu tvoju stali.

Za nas si se borio i kad si pao…

Svaki je branitelj za tebe život dao.

A sada su u srcu ponos i rane

Kada sjećanje odluta u ratne dane.

Vukovare, grad si heroja

Ponosi se tobom Hrvatska tvoja.

Nikola Tomić, 8.d

VUKOVAR

Vukovare, svoju si ljubav dao

Da zaštitiš domovinu, ti si pao.

Mnogi su se za tebe borili

I svoju su krv za tebe prolili.

More heroja u tebi je poginulo,

Za tebe se svako srce molilo.

Granate su padale iz zraka,

A prestrašeni ljudi plakali u tišini mraka.

Kolone su tvojim ulicama prolazile,

Očajne majke prestravljeno jecale,

Ruševine rata u sebi si krio

Dok se nisi iz pepela podigao.

Svaki dan trebamo minutu izdvojiti

I za naše se poginule pomoliti.

I za tebe, Vukovare, neka svijeća sja,

O, Vukovare, grade heroja.

Ana Putica, 8.d