Inače, gomile predstavljaju grobnice Ilir koji su živjeli na području Neretve. Unutar gomila se nalazio jedan ili više grobova te je veličina grobnice ovisila o društvenom položaju.  Gomile su građene od krupnoga lomljenog kamena tvoreći oblik nepravilnoga niskog stošca.   Obično je baza gomile kružnog ili približno kružnog oblika s više ili manje istaknutim kamenim vijencem izrađenim od kamena postavljenog na nož, koji je omeđuje i služi kao podzid. Dimenzije su gomila raznolike, promjer može iznositi od 6 do više od 20 metara, dok su visoke nekoliko desetaka centimetara do preko 4 metra. Uobičajen tip groba je škrinja izgrađena od četiriju nepravilnih kamenih ploča postavljenih okomito tvoreći lijes u koji se polagalo tijelo u zgrčenomu položaju, pokriven jednom ili više kamenih ploča. Grob je bio ukopan u zdravicu ili nasip gomile, a katkad se nalazi na živcu. Orijentacija je grobova nepravilna s tendencijom prema položaju istok − zapad. U pojedinim gomilama utvrđeni su tragovi obreda vjerojatno žrtvovanja u vidu obrednoga razbijanja keramičkoga posuđa te tragovi vatrišta i popudbine (oružje, odjeća, nakit, glinene posude s hranom, ukrasni i drugi predmete koji su za života pripadale pokojniku).

     Iliri su njegovali kult zmije stoga su simbolom zmije označavali svoje kuće i grobnice kako bi ih zaštititila od zla.  Kult zmije se veže za legendu o nastanku imena Ilir koju je napisao Apolodor.  Legenda priča o Feničaninu Kadmu i rođenju njegovog sina. Na početku legende Agenor, Kadmov otac, je naredio Kadmu da pođe u potragu za svojom sestrom Europom koju je oteo Zeus. Kadmo nije našao svoju sestru Europu, stoga se nije htio vratiti u svoju zemlju.  Ostao je u gradu Beociji u Grčkoj gdje je osnovao grad Tebu. U Tebi je sklopio brak s Harmonijom koja je bila kći Aresa, boga rata i Afrodite, božice ljubavi i ljepote. Ubrzo je nakon toga Harmonija Kadmu rodila sina Illyriosa po kome su Iliri dobili ime. Kadmo je postao kralj ilirskih Enhejaca. U ovoj legendi važnu ulogu igra zmija koja je Illyriosa obavila prilikom rođenja te je prenijela svoju magičnu moć na njega.  Njegovi roditelji Kadmo i Harmonija su se pretvorili u zmije nakon smrti.  

     Osim kulta zmije, među Ilirima je štovan Silvan, bog šume, kao vrhovno ilirsko božanstvo.  Smatrao se  božanstvom šuma, pastira i stada. Lik Silvana je najčešće prikazivan sa nekim od njegovih atributa, kao što su svirala (siringa) i pastirski štap (pedum). U njegovoj pratnji su obično bili koza ili pas. Slavljen je na proljeće, a naročito krajem travnja i početkom svibnja kada se obilježavalo žrtvovanje u njegovu čast koje se sastojalo od mesa (svinjskog), vina, žitarica, grožđa i mlijeka.  Na spomenicima Silvan je najčešće prikazan s kozjim nogama, gornji dio tijela ima ljudske osobine a na glavi ima rogove i ponekad kozje uši.

     Zatim smo nazočili otvaranju izložbe Mitološki blizanci čiji je autor Sanda Viskić, kustosica Arheološkog muzeja Narona. Izložba je nastala u suradnji s raznim umjetnicima i rukotvorcima iz Hrvatske i svijeta, a jednu skupinu predmeta napravili su učenici osnovnih škola iz Ploča i Opuzena. Mitološki blizanci, koji su pomagali ljudima u situacijama nesigurnog ishoda, na izložbi su predstavljeni kombinacijom digitalnih ilustracija i 3D predmeta od drva, vune, gline, papira i stakla. Autorica je izložbu posvetila svojoj sestri blizanki. Izložba je zanimljiva iz vizaulnog i edukativnog aspekta, stoga je možete posjetiti do kolovoza.

Više o navedenim izložbama možete saznati OVDJE.