Učitelji OŠ Stjepana Radića odlučili su i ove godine sudjelovati na maškarskoj Gala zabavi u još brojnijem sastavu nego prošle godine. Kako naši učitelji pomno prate trendove, odlučili su predstaviti svjetsku Barbiemaniju široj metkovskoj populaciji. 

 Pripreme su trajale od početka ove godine. Bile su duge i zahtjevne, ali su rezultirale s puno zabave i smijeha. Tijekom vremena pripreme,  neki kolege  poprijeko su nas i/ili u čudu gledali. Nadamo se kako zbog toga naš prijatelj Marko Krnjeval neće dobiti prestrogu kaznu te kako će im se barem ovaj put oprostiti (a do sljedeće godine možda nam se i oni pridruže).  

Sama Gala zabava protekla je besprijekorno, kao i naše predstavljanje koje nije došlo do punog izražaja zbog skučenog prostora. Video pogledajte klikom na fotografiju ispod.

Glasovanje je bilo javno te smo pošteno stigli do titule viceprvaka Gala zabave. Veseli smo što smo ove godine dobili plaketu drugačije boje od one lanjske, kako bi naša kolekcija u zbornici bila što šarolikija. Čestitamo našim konkurentima i zahvaljujemo se svima koji su glasovali za nas. 

Za kraj, citirali bismo našu prijateljicu Barbie kako biste bolje shvatili da nam uopće nije bilo lako:  

 „Nemoguće je biti žena. Tako si lijepa i tako pametna, ali ubija me što ne misliš da si dovoljno dobra. Kao, uvijek moramo biti izvanredne, ali nekako to uvijek pogrešno radimo. 

Moramo biti mršave, ali ne premršave. I nikada ne smijemo reći da želimo biti mršave. Moramo reći da želimo biti zdrave, ali moramo biti i mršave. 

Moramo imati novac, ali ga ne smijemo tražiti jer to je vulgarno. 
Moramo biti šefice, ali ne smijemo biti zle. Moramo biti vođe, ali ne smijemo gušiti tuđe ideje. 

Trebamo voljeti biti majke, ali ne smijemo cijelo vrijeme govoriti o svojoj djeci. Moramo biti žene od karijere, ali uvijek paziti i na druge ljude. 

Uvijek se moramo istaknuti i biti zahvalne, ali nikad ne smijemo zaboraviti da je sustav namješten. Zato treba naći način da to priznamo, ali da istovremeno budemo zahvalne. 

Nikad ne smijemo ostarjeti, biti nepristojne, razmetati se niti biti sebične. Ne smijemo pasti niti izgubiti, ne smijemo pokazati strah, nikada zastraniti. 

Preteško je! Previše je sve kontradiktorno i nitko nam neće dati medalju niti reći hvala! I zapravo ispada da ne samo da sve radimo krivo već je i sve naša krivica. 

Tako sam umorna od gledanje sebe i svake druge žene kako se ubijamo u pojam da bismo se svidjele drugima. Ako sve to vrijedi i za lutku koja predstavlja žene, izgubljena sam.“ 

 Piše pedagoginja Nikolina Vugdelija, prof.